LECLERC, Ginette

LECLERC, Ginette (pr. ime G. Menu, po nekim izvorima Geneviève Manut), franc. filmska i kazališna glumica (Pariz, 9. II 1912). Kći trgovca s Montmartrea, karijeru otpočinje kao foto-model za razglednice ljubavnog sadržaja. Od 1931, kada debitira na filmu, do 1936. pojavljuje se, uglavnom »lako odjevena«, u četrdesetak filmova tumačeći mlade iskvarene djevojke iz nižih društv. slojeva. Likom djevojke koja ne pripada »boljem društvu« u kojem se našla, u filmu Čovjek niotkuda (P. Chénal, 1937), definitivno je određen njezin glum. profil; privlačna brineta, napućenih usana i prodorna glasa »žene s ulice«, otresita, najbolje uloge ostvaruje tumačeći prostitutke ili pervertirane žene »s onu stranu zakona«, npr. u Zatvoru bez rešetaka (1938) L. Moguya. Najbolju ulogu u karijeri — usamljene hrome djevojke neopravdano optužene da šalje anonimna pisma — daje u filmu Gavran (1943) H.-G. Clouzota. Međutim, već od sredine 40-ih godina glumi uglavnom u drugorazrednim filmovima, ali s uspjehom nastupa u kazalištu. Iako nadarena glumica, tip uloga za koji je dostatan tek fiz. izgled postupno je uništio njezinu film. karijeru. Mnogi je kritičari smatraju posljednjom glumicom koja inkarnira klas. tip → vampa. Do povlačenja s filma 1976. odigrala je oko 85 film. uloga.

Ostale važnije uloge: Djevojka iz restorana »Maxim's« (A. Korda, 1933); Lukovica (C. Autant-Lara, (1933); Ta stara hulja (A. Litvak, 1933); Hotel slobodne razmjene (M. Allégret, 1934); Vrtoglavica jedne noći (V. Tourjansky, 1936); Pametnjakovići iz Jedanaeste (Christian-Jaque, 1936); Pekareva žena (M. Pagnol, 1938); Louise (A. Gance, 1938); Prijetnja (E. Gréville, 1939); Božanski trag (L. Moguy, 1940); Posljednja para (A. Cayatte, 1945); Jedan čovjek šeta gradom (M. Pagliero, 1949); Kuća na dinama (G. Lampin, 1951); Užitak (M. Ophüls, 1952); Lisabonske noći (H. Verneuil, 1954); Gas-Oil (G. Grangier, 1955); Podrum se buni (G. Grangier, 1961); Grofovska zabava (M. Allégret, 1970).