BACHELET, Jean

BACHELET, Jean, franc. snimatelj (Azans, 8. X 1894 — 1977). Nakon gimnazije započinje (1912) rad na filmu (kao snimatelj film. novosti za kuću Gaumont). U Rusiji snima kratkometr. filmove. Na igr. filmu debitira 1924. Ukupno je snimio oko 160, većinom komerc. filmova. Svoju sudbinu već u početku veže s mladim J. Renoirom i njegovim traženjem realizma, kasnije nazvanog poetskim. Budući da je Renoir bio sklon eksperimentiranju, ta je suradnja za Bacheleta imala neprocjenjivu važnost. Bio je snimatelj mnogih njegovih filmova od 1924. do 1940 (kada Renoir odlazi u SAD). Najbolja ostvarenja dao je u djelima Nana (1926) i Pravila igre (1939); u Nani se teatralni efekti isprepleću s realističnošću prizora, što se osobito opaža u različitoj primjeni rasvjete. U Maloj prodavačici šibica (1928) B. snima pankromatskim filmom (koji nije jednako osjetljiv na sve boje), sâm ga razvija i kopira, kako bi dobio što raznolikije efekte; koristi mnogobrojne trikove, a primjenjuje i Schüfftanov efekt i → visoki ključ u osvjetljenju, te razne dr. inovacije. Budući da Renoir koristi dinamičnu mizanscenu i često zahtijeva pokrete kamere, neovisne o promjenama u kadru, B. kameru pomiče logikom (npr. Pravila igre) koja nije u neposrednoj funkciji događanja; osim toga, u tom filmu ima malo krupnih planova, a dubinska je oštrina osobito izražena, što omogućuje usporedno odvijanje nekoliko radnji u istom kadru. — Drugi redatelj s kojim je B. najčešće surađivao je S. Guitry.

Ostali važniji filmovi: Gospođa Bovary (J. Renoir, 1934); Pasteur (S. Guitry, 1935); Zločin gospodina Langea (J. Renoir, 1936); Na dnu (J. Renoir, 1936); Vratimo se na Champs-Elysées (S. Guitry, 1938); Mi, klinci (L. Daquin, 1941); La Malibran (S. Guitry, 1944); Otrov (S. Guitry, 1951); Bio sam to triput (S. Guitry, 1952); Prljave ruke (F. Rivers, 1952).