LANGLOIS, Henri

traži dalje ...

LANGLOIS, Henri, direktor Francuske kinoteke (Izmir, Turska, 13. XI 1914 — Pariz, 13. I 1977). Opsjednut filmom, sa G. Franjuom 1935. u Parizu osniva Cercle du Cinéma — neku vrst kino-kluba u kojem prikazuju nekoliko filmova kupljenih na Buvljoj pijaci i kod bivših sajamskih prikazivača. Iz te djelatnosti, uz novčanu pomoć P.-A. Harléa i pošto im se pridružio J. Mitry, osnovana je 1936. Francuska kinoteka (→ cinémathèque française).

Od sâmog početka L. joj daje svoje obilježje: Kinoteka s malim brojem filmova priređuje velike svečanosti kao »Gala-predstava Fantoma« (1937) ili »Gala Loufoquea« (1938). Ideja Langloisa bila je prikazivanje filmova bez upuštanja u ocjene i komentiranja. Kao pasionirani kolekcionar pronalazio je filmove i zatim ih prikazivao, a na kraju ostavljao gdje je stigao (čak i u svojoj kupaonici). Kad su 4 kinoteke (Reichsfilmarchiv iz Berlina, Museum of Modern Art iz New Yorka, Film Library iz Londona i Cinémathèque Française) u Parizu 1938. osnovale Međunarodnu federaciju filmskih arhiva (→ fiaf), L. postaje njezin generalni sekretar. Za II svj. rata, zahvaljujući vezama s prvim predsjednikom FIAF-a i direktorom Reichsfilmarchiva F. Henselom, Francuska je kinoteka smještena u zgradu u kojoj je taj Arhiv imao svoje prostorije u Parizu. L. za to vrijeme javno ne djeluje; ipak, za okupacije se zbirka Kinoteke od 150 filmova povećala na 3000. Skromna nakon oslobođenja, od 1948. Langloisova je aktivnost sve zapaženija. U maloj dvorani Filmskog muzeja na Avenue de Messine on upriličuje film. cikluse koji dobivaju velik publicitet. U obnovljenom FIAF-u L. ne samo da zadržava položaj generalnog sekretara, već postaje i dominantna osobnost te organizacije. Iako je Francuska kinoteka privatna institucija, L. joj pribavlja drž. subvenciju i prostor za smještaj filmova u tvrđavi Bois d'Arcy (oko 30 km od Pariza). Putuje i po svijetu priređujući izložbe franc. filma; istodobno propagira osnivanje novih kinoteka i svojim primjerom potiče razvoj postojećih, prikupljajući pritom — instinktom kolekcionara — filmove i dr. materijale za svoju zbirku. Po preseljenju kinoteke u Nacionalni pedagoški muzej (Rue d'Ulm), njegova prikazivačka djelatnost postaje impozantna: prikazuje po 3 filma dnevno — iz vlastite, kao i iz kolekcija dr. kinoteka. Stvara se legenda o »zmaju koji čuva naše filmove«, a sâm L. govori o 30 000 filmova spašenih od Nijemaca, te o zbirci od 80 000 kopija u Francuskoj kinoteci — »prvoj Kinoteci u svijetu«. Kada je 1960. došao u sukob sa svim članovima FIAF-a i napustio mjesto generalnog sekretara, a zatim i članstvo u Federaciji, L. dobiva satisfakciju u vlastitoj zemlji: ministar kulture A. Malraux predaje mu u Kinoteci orden Legije časti. Međutim, upravo je Malraux 1965. prinuđen osnovati komisiju nadležnu za ispitivanje utroška drž. subvencije u Kinoteci. Kako komisija do poč. 1968. nije uspjela doći do podataka zbog Langloisova protivljenja, Malraux ga smjenjuje. Tako nastaje tzv. Afera Langlois koja u Francuskoj poprima izrazito polit. karakter a protesti stižu i iz inozemstva. Poslije dva i pol mjeseca ogorčenih polemika, demonstracija i sukoba, Malraux diže ruke od Kinoteke u koju se L. slavodobitno vraća. Ipak, to je njegov poraz — manje zbog gubitka drž. subvencije, a više zbog činjenice što su komisija i sredstva informiranja obavijestili javnost da u zbirci filmova nije nađeno 80 000, već samo 18 000 kratkometr. i dugometr. filmova (većina u stanju propadanja); usprkos ogromnim financ. sredstvima, veliki skupljač svoju kolekciju nije čuvao. Posljednji Langloisov javni potez bilo je otvaranje Filmskog muzeja (Musée du Cinéma) u palači Chaillot 1975, koji danas nosi njegovo ime. Umro je od srčanog udara 1977; često se tvrdi da otac mnogih kinoteka u svijetu (i jedini koji je u tom svojstvu postao poznat i međunar. javnosti) nije mogao preživjeti demistifikaciju legende o »zmaju koji čuva naše filmove«, koju je gradio čitavog života.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

LANGLOIS, Henri. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/2938>.