AYFRE, Amedée

traži dalje ...

AYFRE, Amedée, franc. esejist i teoretičar (1922-1964). Kat. svećenik. Uz H. Agela najzapaženiji proučavalac filma s fenomenološkog stanovišta. Zasnivajući svoje shvaćanje medija na religiji (Bog u filmu — Dieu au cinéma, 1953; Film i transcendencija — Cinéma et transcendence, 1954; posmrtno objavljene knjige Film i tajna — Cinéma et mystère, 1969, i Film i njegova istina — Le Cinéma et sa vérité, 1969), u glasovitom ogledu Neorealizam i fenomenologija (Néo-réalisme et phénoménologie, 1952) iznašao je u neorealizmu prototip film. fenomena kako ga je on vidio — kao »globalno viđenje stvarnosti posredstvom globalne svijesti« (u knjizi Preobraćenje u slike — Conversion aux images, 1964). Njegova deskriptivna fenomenologija završava kao etika u objašnjenju film. slike kao vizije stvarnog svijeta što se začinje u prelogičkom mišljenju i prerasta u apstraktnu ideju koja se, u neposrednom dodiru s ljudskom senzibilnošću, ne postajući alegorijska zamjena za racionalno i nudeći se sveukupnoj ljudskoj doživljajnosti, pretače u opće iskustvo.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

AYFRE, Amedée. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/280>.