KOLORIMETRIJA

KOLORIMETRIJA, grana kemije odn. fotokemije koja se bavi mjerenjem i uspoređivanjem boja, vrlo značajna za obradbu filma. Osjet boje posljedica je podražaja elektromagn. zračenja određenog intenziteta i valne duljine između 380 i 760 mm. K. određuje i mjeri karakteristike podražaja u odnosu na utvrđeni standard. Kao opće karakteristike osjeta boja prihvaćene su: ton, zasićenje i svjetlina. Ton boje je karakteristika koja opisuje vrstu podražaja (žuto, zeleno itd.); odgovara mu psihofiz. veličina dominantna valna duljina. Zasićenje je karakteristika koja određuje stupanj odstupanja od akromatske bijele boje iste svjetline; odgovara mu psihofiz. veličina čistoća boje. Svjetlina boje je karakteristika koja opisuje sličnost boje s nizom akromatskih boja počevši od crne; odgovara joj psihofiz. veličina → luminancija.

Mjerenje bojâ može se izvoditi vizualnom (subjektivnom) metodom i objektivnim metodama: kolorimetrijskom, spektrofotometrijskom i densitometrijskom. Najčešće korišteni primari su plavi, zeleni i crveni, koje proizvode standardizirani izvori svjetla uz definirane filtere.

Pri kolorimetrijskim mjerenjima boja nepoznatih karakteristika uspoređuje se s definiranim standardom. Kako je rezultat kolorimetrijskih mjerenja uvjetovan mnogim faktorima (spektralni sastav svjetla, spektralna osjetljivost promatrača i dr.), razrađen je međunar. sistem specifikacije bojâ — C. J. E.-sistem (razradila ga je Međunarodna komisija za rasvjetu — Commission Internationale de l’Éclairage). Po ovom sistemu standardizirani su svi faktori koji utječu na rezultate kolorimetrijskih mjerenja. Kako se svaka boja može kvantitativno prikazati točkom u trodimenzionalnom dijagramu, tako C. J. E. specificira boju s pomoću trikromatskih vrijednosti X, Y, Z i njihovih koordinata x, y, z, koje se unose u dijagram kromatičnosti i uspoređuju sa spektralnim bojama. Osim C. J. E.-sistema za specifikaciju bojâ u primjeni su i DIN-sistem, Munsellov sistem i dr. Ovi sistemi uspoređuju boje s materijalnim standardima, što je u praksi često prihvatljivije od C. J. E.-sistema. U takvim sistemima nepoznata boja uspoređuje se s bojom iz kruga odn. atlasa bojâ, u kojima je svaka boja prikazana u 3 smjera s karakteristikama: tonom, zasićenjem i svjetlinom. Specifikacije boja po DIN-i Munsell-sistemu mogu se pretvoriti i u specifikaciju boja po C. J. E.-sistemu.