KOLOR

traži dalje ...

KOLOR. 1. Sinonim za film u boji (»kolor-film«). — 2. Pojam koji podrazumijeva razne vrste film. materijala (vrpce), obično u spoju s nazivom proizvođača ili izumitelja.

Agfacolor, izumljen 1936. u Njemačkoj (proizvod Agfa Filmfabrik), na bazi suptraktivne metode → miješanja bojâ. Prvotno je to 16mm preokretna vrpca u boji, da bi kasnije došlo i do proizvodnje pozitivskog materijala. Prvi film snimljen tom vrpcom je Ipak su žene najbolji diplomati (1941) G. Jacobyja. Nakon II svj. rata Njemačka DR preuzima ovaj postupak za Orwocolor, a SSSR za Sovcolor. U SAD su prema njemu nastali materijali Anscocolor i Anscochrome, dok se u SR Njemačkoj sada proizvodi pod nazivom Agfa-Gevaert.

Anscocolor, am. preokretni materijal, koji se počinje proizvoditi 1938.

Cinecolor, suptraktivni kolor-film am. proizvodnje, preteča Technicolora, kasnije — zbog jeftinoće — i zamjena za nj. Prvotno je to kombinacija dvije boje (iz 1932), da bi se godinu dana kasnije počelo kombinirati tri. Kod Cinecolora korištena vrpca imala je emulziju na dvije strane; jedna je bila tonirana narančasto, a druga plavozeleno. Najčešće se koristio za snimanje vesterna i B-filmova.

De Luxe (u natpisima Color by De Luxe), drugi naziv za Eastman Color — za onaj obrađivan u laboratorijima De Luxe u New Yorku, koji su pripadali kompaniji 20th Century-Fox.

Dufaycolor, franc. aditivni postupak miješanja boja iz 30-ih godina, na principu rastera sastavljenog iz crvenih, zelenih i plavih linija.

Eastman Color, negativski kolor-film na bazi suptraktivne metode, koji 1952. lansira kompanija Kodak, sličan njezinu Kodacoloru, rabljenom za statičnu fotografiju. Zamjenjuje dotad najčešće upotrebljavani Technicolor, jer je jednostavniji i za snimanje i za kasniju obradbu; danas je vodeći film. materijal u SAD i Zap. Evropi. Ponekad se javlja i pod dr. nazivima — Metrocolor, Warnercolor ili De Luxe.

Ektachrome, film Eastman Kodaka na bazi suptraktivne metode; na tržištu se pojavljuje 1958, zamjenjujući Kodachrome film (16mm amat. film, kojim se snimalo od 1941). Osim za amat. potrebe, danas se koristi i za profesionalnu produkciju (kada je potreban manji broj kopija filma). Oznaka »chrome« upućuje da se radi o preokretnom filmu, a »ekta« da se može razviti u svakom laboratoriju.

Fujicolor, jap. fim u boji (proizvod Fuji Photo Company). Proizvodi se od 1955. za najrazličitije namjene; danas predstavlja gl. konkurenciju Kodaku, posebice u zap. zemljama.

Gasparcolor, složeni sistem dobivanja slike u boji, jedan od prvih baziranih na miješanju triju boja. Izumitelj je Madžar dr Béla Gáspár, a film je lansiran u Engleskoj 1934. Za dobivanje pozitivske slike u boji koristila se jedna vrpca, što je tražilo posebno složenu obradbu. Stoga je ovaj sistem napušten u korist Technicolora.

Kinemacolor, brit. film u boji zasnovan na aditivnom miješanju boja, prvi sistem sposoban za registriranje prirodnih boja. Patentirali su ga 1906. Charles Urban i George Albert Smith. Njime je 1911. snimljen vrlo uspjeli dokum. film Durbar u Delhiju Ch. Urbana.

Kodachrome, preokretni Kodakov film na bazi suptraktivne metode. Ne sadrži kolor-komponente u slojevima; one se nalaze u razvijaču, a pojavljuju se nakon drugog razvijanja. To je ujedno prva troslojna vrpca (na tržištu od 1935).

Kodacolor, naziv za negativski kolor-film proizveden 1925. U ono vrijeme 16mm materijal; kasnije se naziv koristi za troslojnu negativsku kolor-vrpcu rađenu na suptraktivnoj metodi.

Metrocolor, Eastman Color postupak, razvijen u laboratorijima kompanije Metro-Goldwyn-Mayer.

Orwocolor, suptraktivni film u boji nastao u Njemačkoj DR iz Agfacolor filma. Proizvodi se u tvornici Wolfen, a naziv je nastao prema ORiginal WOlfen.

Sovcolor, sovj. film u boji koji se proizvodi od 1950, identičan Agfinu procesu.

Warnercolor, Eastman Color film obrađivan u laboratorijima kompanije Warner Brothers.

Technicolor, naziv za proces nastajanja slike u boji po metodi → Technicolor.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

KOLOR. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/2739>.