LZMK

Filmska enciklopedija

KENDE, János Filmska traka traži dalje ...

KENDE, János, madž. snimatelj (Marseille, 22. IX 1941). U Madžarsku dolazi već kao dječak. God. 1965. diplomira na Visokoj školi za kazališnu i filmsku umjetnost u Budimpešti (u klasi G. Illésa); karijeru otpočinje radom na kratkometr. filmovima u poduzeću Mafilm. Na igr. film dolazi kao asistent S. Sáre (1966—68), a asistirao je i G. Di Venanzu, poglavito u filmovima F. Fellinija. Samostalno snima od 1968. Debitantski mu je rad Muk i krik M. Jancsóa, u kojem do u detalje isplaniranim kompozicijama, dugim statičkim kadrovima i laganim vožnjama ističe jednoličnost pejzaža; kaže se da su mu kadrovi ponekad onoliko dugi koliko ima materijala u kameri, što od snimatelja traži maksimalnu umješnost; u rukovanju kamerom, komponiranju kadra i izgradnji svjetla. Visoku profesionalnu razinu iskazuje i u psihol. dramama, npr. u filmu Njih dvije (1977) M. Mészáros. Kendeov snim. rad pokazuje 2 izrazita pola: jedan je izrazito dinamična, vibrirajuća kamera u enterijeru (npr. Jedna luda noć, 1970, F. Kardosa), a drugi spektakularno vođenje kamere (npr. Lijepa madžarska komedija, 1970, T. Banovicha i Madžarska rapsodija, 1979, M. Jancsóa). Nagrađen je s više madž. i međunar. nagrada i priznanja.

Ostali važniji filmovi: Mjesečevo dvorište (M. Mészáros, 1969); Jugo (M. Jancsó, 1969); Lijepe djevojke, nemojte plakati! (M. Mészáros, 1970); Umjerena zona (Z. Kézdi-Kovács, 1970); Tehnika i obred (M. Jancsó, 1971); Crveni psalam (M. Jancsó, 1972); Romantika (Z. Kézdi-Kovács, 1972); Elektra, ljubavi moja (M. Jancsó, 1974); Kad se József vrati (Z. Kézdi-Kovács, 1976); Allegro barbaro (M. Jancsó, 1979); Srce tiranina ili Boccaccio u Madžarskoj (M. Jancsó, 1981); Zabranjeni odnosi (Z. Kézdi-Kovács, 1983).

K. Mik.


Citiranje:
KENDE, János. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 27.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=2646>.

kratice i simboli