LZMK

Filmska enciklopedija

KAZAN, Elia Filmska traka traži dalje ...

KAZAN, Elia (pr. ime E. Kazanjoglou), am. filmski i kazališni redatelj, producent i glumac te pisac grč. podrijetla (Carigrad, 7. XI 1909). S roditeljima seli u Berlin, potom u Grčku, pa (1913) u SAD. Odrasta u New Yorku, završava Williams College i studira dramsku umjetnost na Yaleu. God. 1932. pristupa angažiranom Group Theatreu L. Strasberga (koji na njega vrši presudan utjecaj) i H. Clurmana kao glumac i asistent redatelja. Prvu predstavu režira 1934; slijede brojne zapažene režije za Group Theatre (do njegova raspada 1941), koje ga svrstavaju među najistaknutije američke kaz. redatelje.

Kontinuirano nastupa i kao glumac; tako dolazi u dodir s filmom (kratkometražna Pita na nebu, 1934, R. Steinera). Karijeru film. redatelja otpočinje dokum. filmom Ljudi iz Cumberlanda (People of Cumberland, 1937). Nakon 2 manje uloge u filmovima Grad koji valja osvojiti (1940) i Blues u noći (1941) A. Litvaka, za Ministarstvo poljoprivrede režira dugometražni dokum. film Ovisi o tebi (It’s Up to You, 1941). Na cjelovečernjem filmu debitira 1945. studijom neurotičnih aspekata am. obitelji Drvo raste u Brooklynu (A Tree Grows in Brooklyn); ambiciozna je i melodrama Grijeh jedne noći (Sea of Grass, 1947), sa S. Tracyjem i K. Hepburn, u kojoj je klas. tema farmersko-rančerskog sukoba podignuta na razinu istraživanja korijena ideol. sukobâ u SAD. Vrhunac tog razdoblja 2 su krim. filma socijalnopolit. pozadine Bumerang (Boomerang, 1947) i Uzbuna na ulicama (Panic in the Streets, 1950), naturalističke siline, složenih zapleta i efektne vizualne ekspresije, kojima stječe trajnu reputaciju oštrog kritičara am. društva, no najviše mu priznanja donosi Džentlmenski sporazum (Gentleman’s Agreement, 1947), melodrama o antisemitizmu u am. društvu, nagrađena sa 3 Oscara (i za najbolji film i za režiju).

Pedesete godine K. započinje s mnogim poslovnim, kreativnim i polit. kalkulacijama. Osniva producentsku kuću Newton Productions, koju 1954. zamjenjuje Athena Enterprises. Još 1947. jedan je od suosnivača Actors’ Studija, čiji će utjecaj na am. kinematografiju biti golem, a iste godine na Broadwayu režira dramu Tramvaj zvan čežnja T. Williamsa, u kojoj se proslavlja M. Brando. Taj komad (A Streetcar Named Desire) ekranizira 1951 (s Brandom i V. Leigh); film, usprkos stanovitoj teatralnosti, osvaja 4 Oscara (za najbolji film i za režiju tek je nominiran). Jednako je zapažena i biografija Emiliana Zapate Viva Zapata! (1952), režirana pod utjecajem S. M. Ejzenštejna. Iste godine polemike izaziva Kazanovo svjedočenje pred Komisijom za antiameričku djelatnost, kada odbacuje ljevičarsko opredjeljenje iz 30-ih godina i prokazuje neke kolege-komuniste. U svome najpriznatijem filmu Na dokovima New Yorka (On the Waterfront, 1954), nagrađenom sa 8 Oscara (i za najbolji film i režiju), ekranizaciji romana B. Schulberga, K. odgovara svojim kritičarima politiziranom dramom o korupciji u newyorškom sindikatu dokerâ, čija se privlačnost osnivala na analizi fašistoidnosti masovne psihologije i relativiziranju bilo kakvoga partijskog uvjerenja.

Neposredno potom, K. se kao redatelj znatno primjerenije potvrđuje filmom Istočno od raja (East of Eden, 1955, i producent; nominacija za Oscara za režiju), ekranizacijom romana J. Steinbecka, u kojem se vraća tematici s početka karijere — analizi frustracijâ u am. obitelji; K. precizno i slojevito razvija osobne preokupacije: odnos pojedinaca prema autoritetu, sina (J. Dean) prema ocu, usamljenika-introverta prema sredini, analizira proces socijalizacije junakâ, čije je inhibicije najlakše razložiti psihoanalitičkim shemama. Potonje su određivale odnose junaka i u njegovim ranijim filmovima, ali manje razgovjetno i slojevito.

Divlja rijeka (Wild River, 1960, i producent), tematike slične Grijehu jedne noći, i Sjaj u travi (Splendor in the Grass, 1961, i producent), ekranizacija romana W. Ingea, o seksualnim frustracijama am. omladine potkraj 20-ih godina, vrhunac su njegove kreativnosti, s junacima koji u različitoj dobi preispituju i iznova uspostavljaju vlastitu personalnost. Autobiografske motive iz mladosti najdoslovnije razrađuje u filmu Amerika, Amerika (America America, 1963, i producent i scenarist; nominacija za Oscare za najbolji film i režiju), prema vlastitom romanu, nakon kojega postupno gubi status jednoga od najuglednijih am. redatelja. God. 1964. napušta kaz. režiju, završivši tridesetgodišnje razdoblje u kojem se istaknuo prvenstveno postavama suvremenih dramatičara (Th. Wildera, C. Odetsa, T. Williamsa, W. Ingea, R. Andersona, A. Millera i dr.). Njegov roman Aranžman (The Arrangement) iz 1967, u kojem se bavi krizom sredovječnog Amerikanca i njegovim odnosom prema obitelji, postaje best-sellerom, no njegova istoimena ekranizacija iz 1969 (K. je i scenarist i producent) ne postiže očekivani uspjeh. Nakon toga, uglavnom se posvećuje pisanju. Režira još samo 2 filma, oba visoke vrijednosti, ali bez komerc. odjeka — niskobudžetni Došli su noću (The Visitors, 1972), dramu o traumama vijetnamskih povratnika (po scenariju sina Chrisa), te ekranizaciju nedovršenog romana iz hollywoodskog života F. S. Fitzgeralda Posljednji magnat (The Last Tycoon, 1976).

Bilo da su pretjerano ambiciozni, krajnje asocijalni ili neurotični, Kazanovi junaci uvijek su kontemplativne, mladenački romant. osobe obuzete sobom; zbog toga su i usamljenici, ekstremni individualisti suprotstavljeni običajima i zakonima »mase«. Snazi takvih likova osobito pridonose glumci izrasli u → Actors’ Studiju (osobito generacija → buntovnikâ bez razloga) ili na njegovim tradicijama. Za Kazana, u osnovi »redatelja glumaca«, od presudnog je značaja bio prijelaz na film u boji (Istočno od raja), koji ga je oslobodio grafizma crno-bijelog filma, a značajnim se pokazalo i korištenje širokog ekrana (Istočno od raja, Divlja rijeka), koje ga je udaljilo od kaz. rješavanja film. prostora. Iako ga red. i ideol. nedosljednost često izlažu oštricama kritičara, K. je stvaralac koji je ostvario nekoliko filmova čija je vrijednost srazmjerna njihovoj velikoj popularnosti.

Ostali filmovi: Pinky (1949); Čovjek na žici (Man on a Tightrope, 1953); Baby Doll(1956, i producent); Lice u gomili (A Face in the Crowd, 1957, i producent).

LIT.: M. Ciment, Kazan par Kazan, Paris 1973; J. Basinger/J. Frazer/J. W. Reed (urednici), Working with Kazan, Middletown 1973.

N. Paj.


Citiranje:
KAZAN, Elia. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 7.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=2628>.

kratice i simboli