KÄUTNER, Helmut

traži dalje ...

KÄUTNER, Helmut, njem. filmski, kazališni i tv-redatelj te film. scenarist (Düsseldorf, 25. III 1908 — 20. IV 1980). Studirao germanistiku, filozofiju, psihologiju, povijest umjetnosti i teatrologiju. U Münchenu djeluje kao glumac u kabareu i u kazalištu. Nakon uspjeha svoga kaz. komada, 30-ih godina započinje film. karijeru kao scenarist (npr. R. Jugerta i W. Staudtea). Kao redatelj debitira 1939. filmom Kitty i svjetska konferencija (Kitty und die Weltkonferenz), kozmopolitskom komedijom, koju nakon izbijanja II svj. rata zabranjuje cenzura zbog »simpatičnog prikazivanja šefa britanske delegacije«. Za svoje filmove sam piše scenarije ili surađuje na njima. Potkraj II svj. rata već je jedan od vodećih njem. redatelja. Unatoč neskrivenom smislu za komediju i satiru, osobito se istaknuo kao scenarist i redatelj profinjenih psihol. drama i melodrama; u takvim je okvirima ostvario jedan od svojih najboljih filmova, Romanca u molu (Romanze in Moll, 1943), prema noveli G. de Maupassanta, u čijoj su jednostavnoj ljubavnoj priči o ženi iz građanskih krugova i slavnom skladatelju, bogatoj istančanom osjećajnošću, nacistički cenzori otkrili »prikrivene buntovničke aluzije« i film zabranili za prikazivanje u Njemačkoj. Isto se — zbog atmosfere rezignacije, kojom je prikazana hamburška četvrt zabave St. Pauli — dogodilo i filmu Ulica Velika sloboda br. 7 (Grosse Freiheit Nr. 7, 1944). Pred sâm završetak rata, na kanalima i rijeci Spree u okolici polurazrušenog Berlina, snima ljubavnu priču Pod mostovima (Unter den Brücken, 1945, nedovršen), o dva muškarca i jednoj ženi, koja po motivima podsjeća na film Atalanta (1934) J. Vigoa.

Poslije rata, karijeru nastavlja već 1947, snimajući filmove različitih žanrova, uglavnom s komerc. pretenzijama. Ističu se proturatni film Posljednji most (Die letzte Brücke, 1954), zapadnonjemačko-jugosl. koprodukcija, te 2 filma prema kaz. komadima C. Zuckmayera — Đavolji general (Des Teufels General, 1955), drama savjesti nacističkoga zrakoplovnog generala (C. Jürgens), i Kapelan iz Köpenicka (Der Hauptman von Köpenick, 1956), komedija-travestija. Nakon kraćeg boravka u SAD (1958/59, 2 manje uspjela filma) vraća se u domovinu, da bi se od sredine 60-ih godina gotovo potpuno posvetio kaz. režiji i radu na televiziji. Režirao je ukupno 37 filmova (od toga, 1 nedovršen). U suradnji sa W. Eserom napisao je memoare Abblendati. Sjećanja Helmuta Käutnera (Abblenden /Die Memoiren von Helmut Käutner/, München 1981).

Ostali važniji filmovi: Odijelo čini čovjeka (Kleider machen Leute, 1940); Doviđenja, Franziska (Auf Wiedersehen Franziska, 1941); Anuschka (1942); Mi sviramo (Wir machen Musik, 1942); Kraljevska djeca (Königskinder, 1949); Epilog — tajna Orpida (Epilog, 1950); Bijele sjene (Weisse Schatten, 1951); Slika nepoznate (Bildnis einer Unbekannten, 1954); Nebo bez zvijezdâ (Himmel ohne Sterne, 1955); Ludwig II (1955); Djevojka iz Flandrije (Ein Mädchen aus Flandern, 1956); Zaruke u Zürichu (Zürcher Verlobung, 1957); Monpti (1958); Bandit dobra srca (Der Schindergannes, 1959); Ostalo je šutnja (Der Rest ist Schweigen, 1959); Čaša vode (Ein Glass Wasser, 1961); Crvena (Die Rote, 1962).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

KÄUTNER, Helmut. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/2621>.