KAMEI, Fumio

KAMEI, Fumio, jap. redatelj (1. IV 1908). Studirao (1928—33) na film. akademiji u Moskvi. U njegovim filmovima osjetan je utjecaj sovj. montažne tehnike i marksističke orijentacije, koju produbljuje surađujući s marksističkim povjesničarom A. Iwasakijem, teoretičarom pokreta Prokino (Proleterski film). Isprva, do II svj. rata, bavi se isključivo angažiranim dokum. filmom: Shanghai (1938), u kojem — posve suprotno službenim izvještajima — govori o brojnim jap. žrtvama za osvajanja Shanghaja, Nangking (1939), Peking (1939), Vojnici u ratu (Tatakau hettai, 1940) i Shinano Fudoki (1941); ovaj je film zabranjen, a K. dospijeva u zatvor. Nakon dugometražnog dokum. filma Japanska tragedija (Nihon no higeki, 1946) posvećuje se igr. filmu, najčešće u nezavisnoj produkciji: Rat i mir (Senso to heiwa, 1947, suredatelj sa S. Yamamotom), Život jedne žene (Onna no issho, 1949) i Jedna žena korača sama zemljom (Onna hitori daichi wo iku, 1953), koji se smatra najuspjelijim. U njemu K. — posredstvom priče o ženi-rudaru (Isuzu Yamada) — na potresan način rekonstruira povijest Japana prije, tokom i poslije rata. Stavljajući u središte svojih soc. drama ženske likove (što je za jap. film dosta neuobičajeno), K. daje specifičan doprinos stvaralačkoj orijentaciji i proizvodnoj struji tzv. ženskih filmova (josei-eiga). Usprkos nezavisnoj produkciji, njegovi kritički stavovi lijevo orijentiranog intelektualca nailaze na sve jači otpor, pa on uspijeva snimiti svega još 2 manje uspjela filma. Ipak, njegova angažiranost poticajno je djelovala na mlađe autore progresivne i nezavisne orijentacije.