JÜRGENS, Curd

JÜRGENS, Curd, u nenjem. filmovima Jurgens, njem. filmski i kazališni glumac (München, 13. XII 1912 — Beč, 18. VI 1982). Sin trgovca. Isprva novinar, potom polazi glum. školu poduzeća UFA u Berlinu, gdje ga otkriva W. Forst. Prvu film. ulogu igra 1935, 1936/37. nastupa u kazalištu Metropol u operetama, a 1937/38. u više dr. berlinskih kazališta u komedijama; 1938—41. član je bečkog Volkstheatera, a 1941—53. tamošnjeg Burgtheatera. Pravu film. karijeru otpočinje tek nakon II svj. rata, a poznat (i zvijezda njem. filma) postaje ulogom zrakoplovnog generala koji shvaća da nacizam Njemačku vodi u propast u Đavoljem generalu (1955) H. Käutnera, za koju je (ex aequo) nagrađen na festivalu u Veneciji. Nakon tog uspjeha ostvaruje međunar. karijeru i nastupa u brojnim am., brit., franc., tal. i koprodukcijskim filmovima. Visok i snažan, plavokos, tankih usana, lica koje ne odaje osjećaje, u pustolovnim, ratnim, špijunskim i krim. filmovima izgrađuje tip čvrstoga i hladnokrvnog junaka s podjednakim brojem pozitivnih i negativnih uloga (pojavom i nekim tipskim osobinama nameće usporedbu sa H. Albersom). Sve traženiji od producenata, većinu svojih međunar. uloga igra površno i šablonski, u skladu s (uglavnom) komerc. namjenama tih projekata. Okušao se i kao scenarist i redatelj filmovima Gangsterska premijera (Gangsterpremiere, 1951) i Bez tebe bit će noć (Ohne dich wird es Nacht, 1956). Nastupio je u više od 100 filmova, a glumio je i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Prema novim obalama (D. Sirk, 1937); Opereta (W. Forst, 1940); Koga bogovi vole (K. Hartl, 1942); Žene nisu anđeli (W. Forst, 1943); Anđeo s pozaunom (K. Hartl, 1948); Šuteća usta (K. Hartl, 1951); Kuća života (K. Hartl, 1952); Konji moga oca (G. Lamprecht, 1953); Priznanje Ine Kahr (G. W. Pabst, 1954); Štakori (R. Siodmak, 1955); Heroji su umorni (Y. Ciampi, 1955); I bog stvori ženu (R. Vadim, 1956); Carev glasnik (C. Gallone, 1956); Oko za oko (A. Cayatte, 1957); Gorka pobjeda (N. Ray, 1957); Špijuni (H.-G. Clouzot, 1957); Tamango (J. Berry, 1958); Taj sretni osjećaj (B. Edwards, 1958); Pukovnik i ja (P. Glenville, 1958); Svratište šeste sreće (M. Robson, 1958); Feribot za Hong Kong (L. Gilbert, 1958); Novela o šahu (G. Oswald, 1959); Plavi anđeo (E. Dmytryk, 1959); Bandit dobra srca (H. Käutner, 1959); Trijumf Mihajla Strogova (V. Tourjansky, 1961); Najduži dan (K. Annakin, A. Marton i B. Wicki, 1962); Prosjačka opera (W. Staudte, 1963); Dvorac u Švedskoj (R. Vadim, 1963); Psyche 59 (A. Singer, 1964); Lord Jim (R. Brooks, 1965); Vrtlar iz Argenteuila (J.-L. Le Chanois, 1966); Nered (F. Brusati, 1967); Bitka na Neretvi (V. Bulajić, 1969); Prljavi heroji Yuke (J. Negulesco, 1970); Mefistov valcer (P. Wendkos, 1971); Nikolaj i Aleksandra (F. J. Schaffner, 1971); Podrum strave (R. W. Baker, 1973); Ludosti buržoazije (C. Chabrol, 1975); Špijun koji me je volio (L. Gilbert, 1977); Samo žigolo (D. Hemmings, 1978); Zlatna djevojka (J. Sargent, 1979); Narednik Steiner (A. V. McLaglen, 1979); Teheran 43 (A. A. Alov i V. Naumov, 1981).

LIT.: G. Ball, Curd Jürgens: Seine Filme — sein Leben, München 1982.