LZMK

Filmska enciklopedija

JUGOSLOVENSKA KINOTEKA Filmska traka traži dalje ...

JUGOSLOVENSKA KINOTEKA, ustanova osnovana 1949. u Beogradu rješenjem Komiteta za kinematografiju vlade FNRJ neposredno po uništenju velikog fonda filmova skupljenih za vrijeme okupacije u pećinama na Tašmajdanu. Raspuštanjem Komiteta 1953. Kinoteka prelazi u nadležnost Sekretarijata za prosvetu NR Srbije, koji svoja prava prenosi na grad Beograd. Već 1956. Kinoteci je vraćen sav. status, što proširuje njenu djelatnost na cijelu zemlju. Osim Muzeja kinoteke koji je djelovao u Beogradu od 1952, otvara se i dvorana Kinoteke u Zagrebu 1957 (prestala je raditi odlukom grada 1963) te dvorane u Ljubljani i Sarajevu (prešle u nadležnost tih gradova 1980. i 1981). Odlukom Savezne vlade Kinoteka 1972. prestaje biti sav. ustanovom i ponovo je vraćena gradu Beogradu. Zakonom o zaštiti kulturnih dobara SR Srbije 1977. izuzeta je iz Zakona o kinematografiji i kao arhivska ustanova dobila status ustanove od posebne važnosti, izjednačena u pravima i dužnostima s ostalim arhivima, muzejima i Narodnom bibliotekom SR Srbije. Zakonom i Statutom definirane su dužnosti i prava Kinoteke da skuplja, sređuje i čuva filmove i film. građu, da tu građu učini dostupnom prikazivanjem i na druge načine, da razmjenjuje filmove i film. građu sa srodnim institucijama u zemlji i inozemstvu. Istim zakonom svi proizvođači filmova u SR Srbiji dužni su u roku od jedne godine predati Kinoteci po jednu, najbolje očuvanu kopiju svakoga proizvedenog filma, a uvoznici stranih filmova po jednu kopiju svakoga uvezenog filma »ako to nije u suprotnosti s međunarodnim ugovorima i konvencijama«. Jugoslovenska kinoteka je danas jedna od najuglednijih ustanova te vrste u svijetu. Posjeduje oko 50 000 kopija dugometr. i kratkometr. filmova i oko 3 000 000 m film. dokumenata iz povijesti svih jugosl. naroda i narodnosti (kao i iz čitavog svijeta), kolekciju od 150 000 fotografija (i negativa), adekvatne kolekcije plakata i reklamnog materijala, knjižnicu (s hemerotekom) od 15 000 knjiga, 7 000 scenarija, knjiga snimanja i dijalog-lista, kolekciju pisanih dokumenata i zbirku muzejskih predmeta iz povijesti kinematografije. Član Međunarodne federacije filmskih arhiva (akr. FIAF) od 1951, Jugoslovenska kinoteka se uspješno razvila zahvaljujući upravo svojoj aktivnosti u toj međunar. organizaciji, posebno poslije kongresa FIAF-a 1956. u Dubrovniku, gdje su uspostavljene intenzivne veze sa svim članicama, osobito u razmjeni filmova. Ugled Kinoteke imao je utjecaja i na njen položaj u FIAF-u, u kojem je njezin predstavnik Vladimir Pogačić 1954—81. neprekidno bio član Izvršnog komiteta, 1969—72. potpredsjednik, a 1972—79. i predsjednik. Predstavnici Jugoslovenske kinoteke su, također, predsjedavali FIAF-ovim komisijama za intenziviranje razmjene filmova, pomoć zemljama u razvoju i unifikaciju katalogizacije filmova. Predstavnik Kinoteke bio je 1973—78. potpredsjednik UNESCO-va Savjeta za film, radio i televiziju (akr. CICT), a Kinoteka domaćin ekspertima UNESCO-a za izradbu Preporuke o spašavanju i čuvanju filmova (1977), usvojene na Generalnoj skupštini UNESCO-a u Beogradu 1980. Djelatnost Kinoteke financira Republička zajednica kulture SR Srbije.

V. Pog.


Citiranje:
JUGOSLOVENSKA KINOTEKA. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 16.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=2525>.

kratice i simboli