JOBERT, Marlène

traži dalje ...

JOBERT, Marlène, franc. filmska, kazališna i tv-glumica (Alžir, 4. XI 1943). Studirala na graf. školi u Dijonu, potom pohađala više glum. škola (tako i pariški konzervatorij, u klasi G. Chamarata). U kazalištu debitira 1963. i nastupa uglavnom u suvremenom repertoaru. Prvu film. ulogu — najsamostalnije iz skupine djevojaka — dobiva u filmu Muški rod — ženski rod (1966) J.-L. Godarda. Status zvijezde franc. kinematografije ostvaruje ulogom prestupnice izmučene teškim životom u filmu Astragal (1968) G. Casarila. Otada nastupa redovito, često i u nekoliko filmova godišnje. Zbog preplašena izraza lica (čemu je zanimljiva suprotnost pojavljivanje u erotski provokativnim prizorima) osobito joj pogoduju uloge žrtava, a često tumači i likove muškarčevih odanih partnerica. Glumi u filmovima različitih žanrova, no ponajviše u kriminalističkima. Zbog spoja »običnosti« i seksepilnosti, sposobnosti brzih promjena raspoloženja i, osobito, zbog pomalo djetinjeg lica i glasa te pjegavosti, film. publicisti su je proglasili »francuskom Sh. MacLaine«. Do 1984. nastupila je u oko 30 filmova.

Ostale važnije uloge: Kradljivac iz Pariza (L. Malle, 1967); Sretni Aleksandar (Y. Robert, 1967); Posljednja adresa (J. Giovanni, 1969); Nepoznati je došao s kišom (R. Clément, 1970); Mladenci godine II (J.-P. Rappeneau, 1971), Bijeg kroz pustinju (Ph. de Broca, 1971); Razmetna desetljeća (C. Chabrol, 1971); Nećemo ostariti zajedno (M. Pialat, 1972); Tajna (R. Enrico, 1974); Luda koju treba ubiti (Y. Boisset, 1974); Neobične krađe (C. Goretta, 1975); Teški dani podzemlja (C. Lelouch, 1976); Zaklinjač (J.-L. Bertucelli, 1976); Julie — okovi mladosti (Ph. de Broca, 1977); Idi k mami . . . tata radi (F. Leterrier, 1978); Rat policijâ (R. Davis, 1980); Gola ljubav (Y. Bellon, 1981).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

JOBERT, Marlène. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/2478>.