JIDAI-GEKI

JIDAI-GEKI, naziv za sve jap. filmove s radnjom u prošlosti (za razliku od žanrova gendai-geki, s radnjom u sadašnjem vremenu); većinom su to filmovi sa sadržajem iz razdoblja šogunske dinastije Tokugawa (1603—1868), koje prethodi razdoblju Meiji (kada se Japan otvorio utjecaju Zapada). Premda su to filmovi različitih žanrova (uže povijesni, legende, pustolovni, melodrame), u njima najčešće prevladavaju akcioni prizori, a od likova samuraji — osebujne ličnosti koje služe svome feudalnom gospodaru, strogo se pridržavajući svoga kodeksa časti (bushido). J. se javlja već poč. XX stoljeća i odmah postaje vrlo popularan; tako prvi veliki jap. filmski koncern Nikkatsu po svom osnutku 1912. osniva poseban odjel, u kojem se proizvode samo filmovi te vrste. Prvi ugledni redatelj koji se specijalizirao u tom žanru jest Daisuke Ito, zatim se ističu i Minoru Murata i Hiroshi Inagaki, a u vrsti se okušava većina jap. redatelja. J. dobiva i službenu podršku u doba militarizacije Japana 30-ih godina, kad se od njega očekuju mobilizatorski impulsi; sličnu društvenopolit. vrijednost ima i po kapitulaciji Japana 1945. Unatoč tome, u vrsti su nastala, osobito nakon II svj. rata, neka remek-djela jap. i svjetske kinematografije (filmovi Kenjija Mizoguchija, Teinosukea Kinugase, Akire Kurosawe i Masakija Kobayashija), koja su za Japan vrlo značajna i zbog toga što su upravo ona najviše privukla zap. publiku i kritiku. Posebna vrijednost mnogih od tih djela, kao i najuspjelijih ranijih, bila je u poštivanju pov. činjenica, pažljivoj rekonstrukciji nošnje i rituala (za razliku od srodnih filmova → chambara). Žanr na popularnosti počinje gubiti sredinom 60-ih godina, kao posljedica krize vjere u tradic. Japan i javljanja novih žanrova.