AUCLAIR, Michel

AUCLAIR, Michel (pr. ime Vladimir Vujović), franc. kazališni, filmski i tv-glumac (Koblenz, 14. IX 1922 — 7. I 1988). Sin Crnogorca i Francuskinje. Studirao je glumu na pariškom konzervatoriju, a zatim nastupao u Théâtre d'Oeuvre (u djelima Claudela, Ibsena, Faulknera, Millera i dr.). Na filmu se prvi put pojavljuje 1945. epizodnom ulogom u filmu Sofijine nevolje J. Audry; svoju najznačajniju ulogu ostvaruje, kao suvremeni Des Grieux, u filmu Manon (1948) H.-G. Clouzota, a mnogo ne zaostaju ni uloge u filmovima Ljepotica i zvijer (1946) J. Cocteaua, Prokletnici (1946) R. Clémenta i Sastanak u ponoć (1962) R. Leenhardta. Uvijek staložen i miran, uloge mu karakteriziraju istančanost i intelektualnost. Iako je na samom početku karijere bio jedan od najperspektivnijih mladih franc. filmskih glumaca, ubrzo se, zbog nedostatka psihološki složenijih uloga i zbog toga da ne bi morao stalno igrati tipizirane likove negativaca, sve češće vraća kazalištu, a kasnije i televiziji, ostvarivši nekoliko značajnih uloga u tv-dramama, tako u Iza zatvorenih vrata J.-P. Sartrea. Do 1984. igrao je u više od pedeset filmova, nastupajući povremeno i izvan Francuske.

Ostale važnije uloge: Vječni sukob (G. Lampin, 1947); Singoalla (Christian-Jaque, 1949); Pravda je izvršena (A. Cayatte, 1950); Crvene košulje (G. Alessandrini, 1952); Svečanost za Henriettu (J. Duvivier, 1952); Kad bi Versailles pričao (S. Guitry, 1954); Smiješno lice (S. Donen, 1957); Maigret i afera Saint-Fiacre (J. Delannoy, 1959); Djevojka za ljeto (É. Molinaro, 1960); Sentimentalni odgoj 61 (A. Astruc, 1962); Očevo putovanje (D. de La Patellière, 1966); U znaku bika (G. Grangier, 1968); Šakal (F. Zinnemann, 1972); Nedostižni cilj (J. Frankenheimer, 1972); Sudac zvan šerif (Y. Boisset, 1976); Ljubav pod sumnjom (A. Cayatte, 1978); Liječnik (P. Granier-Deferre, 1979); Trojicu treba ubiti (J. Dèray, 1980); Veliki užitak (F. Girod, 1984).