JAKŠIĆ, Milorad-Fanđo

JAKŠIĆ, Milorad-Fanđo, snimatelj i redatelj (Bileća, 5. IX 1936). Diplomirao na grupi za filmsku i tv-režiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Ponikao, zajedno s više dr. istaknutih beogradskih sineasta, u Kino klubu »Beograd«, u kome je snimio svoj prvi (kratki igr.) film namijenjen javnom prikazivanju Romanca (1962), o ljubavi u atmosferi kiše. Snimio je blizu 20 cjelovečernjih igr. filmova, od toga više od polovice svih filmova Ž. Pavlovića (Buđenje pacova, 1967; Kad budem mrtav i beo, 1967; Zaseda, 1969; Crveno klasje, 1970; Let mrtve ptice, 1973; Hajka, 1977) i dvije trećine filmova D. Lazića (Tople godine, 1966; Sirota Marija, 1968; Košava, 1974; niz kratkometražnih). Režirao je niz propagandnih i dokum. filmova, od kojih se ističu: Trenutak istine (1969), o radniku koji se objesio zbog niske zarade, za koji je dobio Srebrnu medalju »Beograd« 1969; Crveno predgrađe Beograda (1976), o prvome radničkom štrajku 1907. u Beogradu; Između (1978, suredatelj sa I. Laurenčićem), o starcu grobaru koji je za svog života sahranio cijeli jedan gradić; Rajka (1979, suredatelj sa Z. Amarom), o ženi koja je preobrazila čitav jedan kraj. Često je radio i na televiziji. Kao pasionirani automobilist s uspjehom sudjeluje u reli-natjecanjima i brzinskim utrkama.

Ostali važniji igr. filmovi: Ima ljubavi, nema ljubavi (N. Rajić, 1968); Lov na jelene (F. Hadžić, 1972); Tragovi crne devojke (Z. Randić, 1972); Žuta (V. Tadej, 1973); Leptirov oblak (Z. Randić, 1977); Paviljon VI (L. Pintilie, 1978); Kad proljeće kasni (E. Kryeziu, 1979); Piknik u Topoli (Z. Amar, 1981).