JAKOBSON, Roman

traži dalje ...

JAKOBSON, Roman, sovjetsko-am. lingvist, proučavalac književnosti i teoretičar filma (Moskva, 11. X 1896). Pripadnik pokreta rus. formalista u 20-im godinama i jedan od najznačajnijih predstavnika strukturalističkog pristupa jeziku i umjetnosti. God. 1920. napušta SSSR i nastanjuje se u Čehoslovačkoj; 1939. emigrira najprije u Skandinaviju, a zatim (1941) u SAD, gdje živi i danas. Jedan od osnivača i predsjednik moskovskoga (1915—20), praškoga (1926—39) i newyorškoga (od 1943) lingvističkog kruga; dugogodišnji profesor sveučilišta Harvard. U tekstu Propadanje filma? (Upadok fil'ma?, 1933), objavljenom u Pragu, prvi put na medij primjenjuje saznanja iz strukturalne lingvistike, tumačeći ga kao sustav svojevrsnih znakova; i kasnije se na film osvrtao u mnogim radovima. U suvremenoj teoriji filma ima stavova koji potiču iz njegove teorije poezije (metonimijski i metaforički karakter jezika, binarnost, distinktivna svojstva, estetička funkcija poruke).

Ostali radovi značajni za teoriju filma: Fonologija i fonetika (Phonology and Phonetics, 1956); Lingvistika i poetika (Linguistics and Poetics, 1960); Lingvistika i teorija komunikacije (Linguistics and Communication Theory, 1961); Traženje suštine jezika (Quest for the Essence of Language, 1965); O odnosu vizualnih i auditivnih znakova (About the Relation between Visual and Auditory Signs, 1967).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

JAKOBSON, Roman. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/2431>.