LZMK

Filmska enciklopedija

IVENS, Joris Filmska traka traži dalje ...

IVENS, Joris (pr. ime Georg Henri Anton Ivens), niz. redatelj, scenarist, snimatelj i montažer (Nijmegen, 18. XI 1898 — Pariz, 28. VI 1989). Djed mu je bio pionir fotografije u Nizozemskoj a otac imućni trgovac foto-materijalom. Već kao dječak snimio je poklonjenom kamerom vestern Plamena strijela (De brandende straal, 1911), u kome su članovi njegove obitelji igrali »crvenokošce« i »bljedolike«. Studirao je ekonomiju u Rotterdamu; nakon I svj. rata uključio se u međunar. studentski pokret. Od 1922. studira foto-kemiju u Berlinu, potom odlazi na praksu u tvrtku Carl Zeiss u Jeni, gdje sudjeluje u radničkim demonstracijama i učvršćuje svoje ljevičarske stavove. Po povratku u domovinu 1926. rukovodi očevom amsterdamskom filijalom. God. 1927. osniva jedan od prvih kino-klubova uopće — Filmliga. Film Most (De brug, 1928) označuje pravi početak njegove film. karijere (u to je vrijeme svojim filmovima i scenarist, snimatelj i montažer); nadahnjujući se dinamikom rasklopnog mosta, I. stječe glas avangardnog redatelja. U tom smislu hvaljen je i film Kiša (Regen, 1929), impresionistički film. esej. Izuzetno prisutan niz. problem, otimanje zemlje od mora, inspirira snimanje filma Zuidersko more (Zuiderzee, 1930), a istoj se temi vraća i Novom zemljom (Nieuwe gronden, 1934), gdje prekida s avangardističkim estetiziranjem i unosi jaku soc. notu s kritikom kapitalističke ekonomike. Zbog toga, kao i zbog filma Borinage (1934, suredatelj sa H. Storckom), o belg. rudniku ugljena, također vrlo socijalnokritičnog, gubi mogućnost rada u Nizozemskoj te odlazi najprije u SSSR, a odatle u SAD i u Španjolsku, gdje snima film o građanskom ratu Španjolska zemlja (The Spanish Earth, 1937). Potom se obreo u Kini, gdje snima film 400 milijuna (The 400 Millions, 1938, suredatelj sa J. Fernom) i sprijateljuje se s Ču En-Lajem.

I. je autor-putnik planetarne inspiracije, sineast koji se uvijek nalazi na mjestima velikih događanja ili procesa svjetskog značenja, a s osvjedočenjem da je i kamera oružje u borbi za pravedniji svijet. U SAD snima film Snaga i zemlja (The Power and the Land, 1940), a za II svj. rata ratno-dokum. i propagandne filmove Naš ruski front (Our Russian Front, 1941), Alarm (Action Stations, 1942), Upoznajte svog neprijatelja: Japan (Know Your Enemy: The Japan, 1943) i Bitka za Kinu (The Battle of China, 1943). Filmom Indonezija zove (Indonesia Calling, 1946) podržava borbu te zemlje za nezavisnost i tako si stvara još širi krug neprijateljâ u svojoj zemlji, pa mu oduzimaju pasoš. Sljedećih desetljeća I. snima na područjima gdje se rađaju nove slobodne države, također s temama sveobuhvatnog značaja. Takva je Pjesma rijekâ (Le chant des fleuves, 1954), o radničkoj solidarnosti koja povezuje ljude na širokim prostorima uz goleme rijeke Mississippi, Amazonu, Nil, Volgu, Ganges i Yangtze. Nakon kratkoga, ne osobito uspjelog pokušaja na igr. filmu (Till Eulenspiegel — Till Uylenspiegel/Till l'Espiègle, 1956, suredatelj sa G. Philipeom), I. filmom Seina susreće Pariz (La Seine a rencontré Paris, 1957) podsjeća na liričnost svojih prvih pokušaja. Ponovno u Kini, snima 2 filma: Prije proljeća (Before Spring, 1958) i Rat 600 milijuna (The War of the 600 Million People, 1958); zrelost i snaga sinteze u autorskom pristupu uzdigla je ta ostvarenja do uzora kritičkoga i humanističkog dokumentarizma. Takvi su i filmovi Italija nije siromašna zemlja (L'Italia non è paese povero, 1959), naručen od tal. petrolejskog magneta Enrica Matteija, Sutra u Nanguili (Demain à Nanguila, 1960), o obnovi Malija, Putna bilježnica (Carnet de voyage, 1960) i Kuba, naoružani narod (Cuba, pueblo armado, 1961), o postrev. Kubi, U Valparaísu (A Valparaíso, 1963) i Mali cirkus (Le petit chapiteau, 1963), snimljeni u Čileu, te Nebo i zemlja (Le ciel et la terre, 1965), 17. paralela (La 17e paralèle, 1967) i Daleko od Vijetnama (epizoda u omnibusu, 1967), snimljeni u Vijetnamu. Film Kako je Yu-Kong premjestio planine (Comment Yu-Kong déplaça les montagnes, 1975), snimljen u Kini, golem projekt (u 13 epizoda) koji ne obuhvaća samo najnoviju povijest zemlje, nego na scenu dovodi i čovjeka svakodnevice — seljaka, radnika, čovjeka iz puka sa svojim duhom, mentalitetom, emocijama i tradicijama, uzorno je djelo progresivnog autora koji se uvijek oslanja na vrline naroda, oslobođen dnevnopolit. pragmatike, i koji umije spojiti poeziju sa soc. i polit. angažmanom. Ključna ličnost angažiranoga, progresivnoga dokum. filma od nij. razdoblja pa sve do 70-ih godina, I. svojim djelom stoji u sâmom vrhu i film. umjetnosti uopće.

Tek potkraj 60-ih godina Nizozemska je konačno odala priznanje tome velikom umjetniku filma reprezentativnom retrospektivom njegovih djela u Amsterdamu.

I. je objavio autobiografiju Kamera i ja (The Camera and I, 1969). Njegov arhiv danas je dio Nizozemskoga filmskog muzeja.

Ostali važniji filmovi: Veliki valovi (Branding, 1929); Mi gradimo (Wij bouwen, 1929); Philips Radio (1931); Kreozot (Créosote, 1931); Komsomolci (Komsomol, 1932); Dimitrov (1935); Prve godine (The First Years, 1948); Mir će pobijediti rat (La paix vaincra la guerre, 1951); Prijateljstvo će pobijediti (L'amitié vaincra, 1951); Rotterdam Europoort (1966).

LIT.: A. Zalzman, Joris Ivens, Paris 1963; S. Dobrašenko, Kinorežisër Joris Ivens, Moskva 1964; R. Grelier, Joris Ivens, Paris 1965; K. Kreimeier, Il cinema di Joris Ivens, Milano 1977; S. Cavatorta/D. Maggioni, Joris Ivens, Firenze 1979; R. Delmer, Joris Ivens: Fifty Years of Film-making, London 1979; J.-L. Passek, Joris Ivens, cinquante ans de cinéma, Paris 1979; C. Boker, Joris Ivens, Film-maker: Facing Reality, Ann Arbor 1981; R. Destanque, Joris Ivens ou la mémoire d'un regard, Paris 1982.

R. Sr.


Citiranje:
IVENS, Joris. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 23.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=2406>.

kratice i simboli