LZMK

Filmska enciklopedija

INKIJINOFF, Valéry Filmska traka traži dalje ...

INKIJINOFF, Valéry (pr. ime Valerij Inkižinov), sovjetsko-franc. glumac (Irkutsk, 25. III 1895 — Brunoy, 27. IX 1973). Kirgiz. Studirao na Politehničkom institutu u Petrogradu (danas Lenjingrad) i u Švicarskoj, potom pohađao tečajeve glume V. E. Mejerholjda u čijoj je kaz. trupi 1917. i otpočeo karijeru. Na filmu debitira 1919, ali pravu film. karijeru trasira 1929, kada ga V. I. Pudovkin — zbog muške ljepote i zagonentne istočnjačke fizionomije — odabire za naslovnu ulogu u Potomsku Džingis-kana. Uspjeh tog djela omogućuje mu i red. debi (Kometa, 1930). Iste godine, kada počinju prvi žešći sukobi umjetnikâ sa staljinističkom cenzurom, emigrira — najprije u Njemačku, a zatim trajno u Francusku. Otada u više evr. zemalja nastupa u čitavom nizu filmova, uglavnom egzotičnih pustolovina, u kojima »glumi bez glume« sâmim svojim »orijentalnim« licem i pojavom. God. 1939. povlači se s filma, ali se od 1942. opet sporadično pojavljuje te posljednju značajniju ulogu — hinduskog svećenika — ostvaruje u filmovima Tigar od Ešnapura (1958) i Indijski nadgrobni spomenik (1959) F. Langa. U starijoj dobi glumio je i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Glava jednog čovjeka (J. Duvivier, 1932); Amok (F. Ozep, 1934); Volga u plamenu (V. Tourjansky, 1934); Policijska akta br. 909 (R. Wiene, 1934); Shanghajska drama (G. W. Pabst, 1938); Maya (R. Bernard, 1949); Carev glasnik (C. Gallone, 1956); Čovjek iz Hong Konga (Ph. de Broca, 1965).

Mi. Šr.


Citiranje:
INKIJINOFF, Valéry. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 13.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=2364>.

kratice i simboli