LZMK

Filmska enciklopedija

ICHIKAWA, Kon Filmska traka traži dalje ...

ICHIKAWA, Kon, jap. redatelj (Uji Yamada, 20. XI 1915). Završio trg. školu u Osaki. Slikarski talent i naklonost prema filmu, posebno prema W. Disneyju, odvode ga 1933. u studio J. O. u Kyotu, gdje radi kao crtač anim. filmova. Kao redatelj debitira 1946. lut. filmom Djevojka iz hrama Dojo (Musame Dojoji), varijacijom na jednu temu iz kabuki-kazališta.

I. se okušao u melodrami, komediji, antiratnoj drami, anim. i dokum. filmu. U njegovu opusu prevladavaju supremacija forme i estetički perfekcionizam, a odsutna je artikuliranija društv. ili polit. svijest. Poput većine jap. redatelja njegove generacije, veoma je plodan: 1948—84. realizirao je više od 60 filmova; na većini scenarija surađivala je njegova supruga Natto Wada. U početku najveći uspjeh postiže satiričnim komedijama (Gospodin Pu — Puu-san, 1953; Milijarder — Okuman choja, 1954). Lirski humanizam filma Srce (Kokoro, 1954), zasnovan na junakovu osjećaju krivnje zbog samoubojstva prijatelja kojemu je preoteo ženu, prijelomna je točka u Ichikawinoj karijeri. Slijede uspjesi s antiratnim tragedijama: Burmanska harfa (Biruma no tategoto, 1956) ukazuje na fatalne posljedice fanatizma grupe vojnika koji ne vjeruju da je rat završen, a Vatre u ravnici (Nobi, 1959) užasavajuće su svjedočanstvo o porazu što odbjegle vojnike dovodi do paranoje i kanibalizma. Svi značajniji Ichikawini filmovi zasnovani su na poznatim jap. književnim tekstovima, a poseban uspjeh postiže adaptacijom Zlatnog paviljona Y. Mishime u filmu Požar (Enjo, 1958); pričom o dječaku piromanu, razočaranom amoralnim životom roditelja i korumpiranošću okoline, uz briljantnu fotografiju K. Miyagawe i avangardnu muziku T. Mayazumija, I. dostiže svoj estetički ideal, sadržan u sublimnoj audio-vizualnoj stilizaciji. Visoku plastičnu vrijednost posjeduje i film Glumčeva osveta (Yukinojo henge, 1963), zasnovan na klasičnome kaz. komadu o hrabrom glumcu specijaliziranom za ženske uloge (oyama), koji štiti obitelj od gangsterâ. Nakon ovog filma I. zapada u dekadenciju, iz koje se, kao izuzetak, izdvaja monumentalni dokum. film Olimpijada u Tokiju (Tokyo Orimpikku, 1965), realiziran izvanrednom uporabom teleobjektiva, uz inzistiranje na ljudskom naporu, a ne na nadmetanju. Nakon toga režira i propagandne filmove (i za strane tvrtke).

Ostali važniji filmovi: Rupa (Ana, 1957, pod pseudonimom Shitei Kuri); Ključ/Čudna opsesija (Kagi, 1959); Mlađi brat (Ototo, 1960); Prvorođeni sin (Bonchi, 1960); Grijeh (Hakai, 1961); Sam na Pacifiku (Taiheiyo no Hitoribochi, 1964); Skitnice (Matatabi, 1973); Obitelj Inugami (Inugami-ke no ichizoku, 1976); Usamljeno srce (Kofuku, 1981); Dobra predstava (Sasame yuki, 1984).

LIT.: A. Solmi, Kon Ichikawa, Firenze 1975.

N. Sić.


Citiranje:
ICHIKAWA, Kon. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 26.5.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=2336>.

kratice i simboli