HUPPERT, Isabelle

HUPPERT, Isabelle, franc. filmska i kazališna glumica (Pariz, 16. III 1956). Iz obitelji izraženih sklonosti za kulturu i umjetnost (sestra Caroline je animatorica kulture, a Elisabeth spisateljica i glumica). Studirala je na pariškom konzervatoriju, a potom u kazalištu radila sa A. Vitezom i R. Hosseinom. Na filmu je debitirala već 1971 (Faustine i lijepo ljeto N. Companeez, u kojem je igrala i I. Adjani, njezina kasnija suparnica za naziv »prve dame« franc. filma). Pozornost prvi put svraća epizodom žrtve silovanja podmetnutog arap. radnicima u Događaju u autokampu (1975) Y. Boisseta. Prvu gl. ulogu igra u Pletilji čipki (1977) C. Gorettaa, kao tiha i povučena djevojka bogata unutrašnjeg života koja, međutim, ne umije izraziti svoje osjećaje, pa nakon ljubavnog raskida zapada u psih. rastrojstvo i minimum prisebnosti održava pletenjem čipaka. Izrazito niska rasta i krhke konstrukcije, svjetlokosa, pjegava lica koje može izgledati ljupko i bezazleno, ali i izazovno i frivolno, jednako je uvjerljiva i u tipu → nimfete i u tipu → naivke. Filmom Violette Nozière (1978) C. Chabrola potvrđuje se kao idealan tumač likova nepredvidivih postupaka i neodrediva unutrašnjeg života, prigušenih emocija: glumi djevojku naizgled čednu i odanu roditeljima, iza čega se krije noćni život prostitutke, koja napokon ubija oca iz prosvjeda protiv ispraznosti građanskog življenja; za tu je ulogu nagrađena Zlatnom palmom na festivalu u Cannesu. I u madž. filmu Nasljednici (1980) M. Mészáros, tumačeći lik siromašne žid. djevojke kojoj neplodna bogatašica uz nagradu nudi da začne dijete s njenim suprugom, potvrđuje složenost svoga glum. lika. Položaj jedne od vodećih glumica franc. kinematografije utvrđuje poč. 80-ih godina i ulogama u tipu fatalne žene, od kojih se osobito ističe ona u Dubokim vodama (1981) M. Devillea — koketne žene koja svoga poslom zauzetog supruga podvrgava stalnim sumnjičenjima. Prihvaćajući gotovo svaku ponudu, do 1984. je odigrala blizu 40 film. uloga.

Ostale važnije uloge: César i Rosalie (C. Sautet, 1972); Plesačice valcera (B. Blier, 1973); Pupoljak (O. Preminger, 1975); Sudac i ubojica (B. Tavernier, 1976); Krik života (J.-L. Bertucelli, 1976); Sestre Brontë (A. Téchiné, 1979); Bježi tko može (J.-L. Godard, 1980); Dama s kamelijama (M. Bolognini, 1980); Loulou (M, Pialat, 1980); Vrata raja (M. Cimino, 1980); Mlaćenje (B. Tavernier, 1981); Strast (J.-L. Godard, 1982); Pastrva (J. Losey, 1982); Priča o Pieri (M. Ferreri, 1983); Među nama (D. Kurys, 1983); Žena mog prijatelja (B. Blier, 1983); Djevojčura (Ch. Pascal, 1984).