HUNTE, Otto

traži dalje ...

HUNTE, Otto (Hamburg, 1883 — 1947). Pripadao pokretu slikara ekspresionistâ. Jedan od vodećih scenografa njem. filmskog ekspresionizma, na čelu je ekipe koja je izvodila dekore za gotovo sve filmove F. Langa 20-ih godina. U skladu s osnovnim idejama ekspresionizma, njegova rješenja karakteriziraju plošnost, izjednačavanje čovjeka i pozadine te oštre trokutne kompozicije i detalji (npr. tajna vrata i podzemne odaje u Paucima, 1919, F. Langa). Pokazuje i sklonost prema masivnoj arhitektonici (npr. rješenjima spiljâ, umjetne šume i dvorca u Nibelunzima, 1924, F. Langa). Iako je većina njegovih radova vezana upravo za Langove filmove, surađivao je i s dr. redateljima (npr. imaginativna scenografija za film Plavi anđeo, 1930, J. von Sternberga, te scenografije za više njem. filmova dan. redatelja R. Dinesena). Dolaskom nacistâ na vlast, H. pristupa nacionalsocijalističkoj partiji te otad često surađuje u izrazito režimskim projektima; tako izrađuje scenografiju za Zlato (1934) K. Hartla, koja znanstvenofantastičnom neobičnošću podvodnog laboratorija predstavlja izravnu antibrit. propagandu, a potom i za antisemitski film Židov Süss (1940) V. Harlana. Poslije rata najznačajniji mu je rad na antinacističkom filmu Ubojice su među nama (W. Staudte, 1946). Aktivan sve do smrti, izradio je scenografije 25 filmova.

Ostali važniji filmovi: Indijski nadgrobni spomenik (J. May, 1921); Doktor Mabuse kockar (F. Lang, 1922); Metropolis (F. Lang, 1927); Ljubav Jeanne Ney (G. W. Pabst, 1927); Špijuni (F. Lang, 1928); Žena na Mjesecu (F. Lang, 1929).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

HUNTE, Otto. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/2316>.