HUCIJEV, Marlen Martinovič

HUCIJEV, Marlen Martinovič, sovj. filmski i tv-redatelj (4. X 1925). Na filmu od 1944. kao pomoćnik scenografa u tbiliskom studiju. Diplomira režiju na VGIK-u 1950. u klasi I. Savčenka, a diplomski film su mu Urbanisti (Urbanisty, suredatelj sa F. Mironerom), o graditeljima novih kvartova u Moskvi. Prvo značajno ostvarenje mu je Proljeće na Zarečnoj ulici (Vesna za Zarečnoj ulice, 1956, suredatelj sa F. Mironerom), u kojem unatoč krhkosti fabule o ljubavi učiteljice došle iz grada i radnika u malom mjestu, uspijeva oslikati život u provinciji i udaljiti se od socrealist. shema. To mu uspijeva i u Dva Fjodora (Dva Fëdora, 1959), osjećajnoj priči o vezanosti demobiliziranog vojnika i ratnog nahočeta, u kojoj impresionira rad s glumcima i korištenje pejzaža. Pravi proboj i ugled najtalentiranijeg reprezentanta sovj. »novog vala« H. postiže filmom Imam dvadeset godina (Mne dvadcat' let, u 2 djela) koji je praktično završen već 1963, no nakon Hruščovljevljove kritike objavljenog scenarija, premijeru je doživio tek 1965; u tom filmu H. prikazuje kolebanja mlade generacije i njihov odnos prema rev. zaostavštini očeva, žigošući moralnu indiferentnost svakodnevice i zapreke koje postavlja iskrenom, autentičnom opredjeljivanju. U red. postupku istodobno asimilira utjecaje M. Antonionija i J.-L. Godarda: uranjanje protagonista u krajolik pratimo paralelno sa skokovitom montažom, agresivnom ton. kulisom i potpunom »deteatralizacijom« glumaca (vrlo netipičnom za sovj. film). Još konzekventnija primjena spomenutih postupaka i tematske usmjerenosti zamjetljiva je u Srpanjskoj kiši (Julskij dožd', 1967), koja je također imala problema s cenzurom, zbog rijetko izravnog prikaza otuđenosti sovj. mladeži. H. otad radi isključivo na televiziji, snimivši nekoliko tv-filmova i dokum. emisija, među kojima se ističu Bio je mjesec svibanj (Byl mesjac maj) i Crvena zastava Pariza (Aloe znamja Pariža).