LZMK

Filmska enciklopedija

HARLAN, Veit Filmska traka traži dalje ...

HARLAN, Veit, njem. redatelj i glumac (Berlin, 22. IX 1899 — Capri, Italija, 13. IV 1964). Sin pisca Waltera Harlana. Bavio se kiparstvom i fotografijom. Najprije glumi u kazalištu Maxa Reinhardta, potom (1927—34) i na filmu, nastupajući u manje zapaženim nij. i zv. filmovima; kao film. glumac nešto uspješnije se predstavio ulogom u filmu Na kraju svijeta (G. Ucicky, 1934). Prvi film Pompadourka (Die Pompadour) režirao u Austriji 1935. Nakon uspješnoga red. debija iste godine režira svoj drugi film Svađa u dvorišnoj kući sve(Krach im Hinterhaus) s budžetom od 250 000 RM, pa je stekao glas »vještoga, brzoga i jeftinog redatelja«. Nakon stilski čistog i elegantnog filma Kreutzerova sonata (Die Kreutzersonate), po istoimenoj Tolstojevoj pripovijeci, režira ambiciozni biografski film o tvorničaru Kruppu pod naslovom Vladar (Der Herrscher), rađen na temelju kaz. komadu Prije sumraka G. Hauptmanna, sa E. Janningsom u gl. ulozi; oba su filma nastala 1937, kada ga Goebbels proglašava počasnim profesorom i drž. redateljem. Nakon uspjelog filma Putovanje u Tilsit (Die Reise nach Tilsit, 1939), prema istim knjiž. motivima kao i Murnauova Zora (1927), Goebbels mu nudi osobno prerađeni scenarij Židova Süssa (Jud Süss), prema romanu L. Feuchtwangera; 1940. H. realizira taj projekt s najgrubljim antisemitskim tendencijama i nizom naturalističkih scena; tu iskonstruiranu priču o Židovu Süssu Oppenheimeru, financ. savjetniku vojvode od Württemberga iz XVIII st., Goebbels pred kraj 1940. pušta u 66 berlinskih kinematografa. Tri svoja posljednja istaknutija filma iz doba nacizma, melodramu s antislavenskim tonovima Zlatni grad (Die goldene Stadt, 1942), idiličnu viziju prirode Kuća uz jezero (Immensee, 1943) i ratni spektakl iz Napoleonova doba Kolberg (1944), djelo koje je trebalo imati mobilizatorsku snagu u vrijeme raspada Trećeg Reicha (u njemu, kao i ranije u Židovu Süssu, nastupaju brojni tada najpoznatiji njem. glumci), snimio je u boji. U gotovo svim njegovim filmovima glavnu je žensku ulogu tumačila njegova supruga K. Söderbaum. Poslije rata, H. je izveden pred saveznički sud zbog nehumane propagande u Židovu Süssu. Neko vrijeme nije snimao; 1950—62. režira nekoliko nezapaženih filmova. Posmrtno mu je izašla autobiografija pod naslovom U sjeni mojih filmova (Im Schatten meiner Filme, 1966).

Ostali važniji filmovi: Umorni Theodor (Der müde Theodor, 1936); Sluškinja Marija (Maria die Magd, 1936); Moj sin, gospodin ministar (Mein Sohn der Herr Minister, 1937); Zameteni tragovi (Verwehte Spuren, 1938); Mladost (Jugend, 1938); Besmrtno srce (Das unsterbliche Herz, 1939); Neka visi Pedro! (Pedro soll hängen, 1941); Veliki kralj (Der grosse König, 1942); Žrtveni hod (Opfergang, 1944); Hanna Amon (1951); Izdaja Njemačke (Verrat an Deutschland, 1955); Plavokosa žena maharadže (Die blonde Frau des Maharadscha, 1962).

LIT.: H. Pardo (u. a.), Jud Süss. Historisches und juristisches Material zum Fall Veit Harlan, Hamburg 1949; P. Cadars/F. Courtade, Veit Harlan, Paris 1973; S. Zielinski, Veit Harlan: Analysen und Materialen zur Auseinandersetzung mit einem Filmregisseur des deutschen Faschismus, Frankfurt 1981.

Vr. V.


Citiranje:
HARLAN, Veit. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 22.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=2143>.

kratice i simboli