HAMRAEV, Ali

HAMRAEV, Ali, sovj. redatelj (1937). Uzbek. Nakon nekoliko kratkometr. dokum. filmova, diplomira 1961. režiju na moskovskom VGIK-u i iste godine debitira cjelovečernjim igr. filmom Male priče o djeci koja . . . Malen'kie istorii o detjah, kotorye. . ., suredatelj sa M. Mahmudovim). Djeluje kontinuirano u uzbečkoj kinematografiji, a u drugoj polovici 60-ih godina afirmira se i u svijetu filmom Bijele, bijele rode (Belye, belye aisty, 1967), potvrdivši kasnije reputaciju filmovima Sedmi metak (Sed'maja pulja, 1973), Tjelohranitelj (Telohranitel', 1978, i scenarist) i Triptih (1979, i scenarist). Koristeći slikovite uzbečke pejzaže i glumce (npr. najpopularnijeg glumca sovj. Srednje Azije → S. Čokmorova), slojevito profilirajući karaktere, H. umije biti delikatan i poetičan redatelj u psihol. dramama, a žestok i dinamičan u akcionim filmovima. Do početka 80-ih godina režirao je petnaestak cjelovečernjih filmova.

Ostali važniji filmovi: Voli — ne voli? (Ljubit — ne ljubit?, 1964); Crveni pijesak (Krasnye peski, 1969, suredatelj sa A. Akbarhodžaevim); Crveni komesar (Črezvičajnyj komissar, 1970, i koscenarist); Čovjek odlazi za pticama (Čelovek uhodit za pticami, 1975); Vruće ljeto u Kabulu (Žarkoe leto v Kabule, 1982).