GÜNEY, Yilmaz

GÜNEY, Yilmaz, tur. redatelj, glumac, producent, scenarist i pisac (1937 — Pariz, 9. IX 1984). Kurd, sin zemljoradnika, već kao dječak potpomaže brojnu obitelj. Studirao je pravo u Ankari i ekonomiju u Istanbulu. Na filmu od 1958. kao glumac, scenarist i asistent redatelja A. Yilmaza. God. 1961, objavivši navodno komunistički intoniranu novelu, dospijeva prvi put u zatvor. Izašavši 1963, angažira se u komerc. kinematografiji kao scenarist i glumac (više od 80 uloga u filmovima dr. redatelja, kasnije igra i u 15 svojih filmova), postavši ubrzo film. herojem tur. masâ. Red. karijeru započinje 1967 (Ime mi je Kerim — Benim adim Kerim); kao lijevo orijentirani intelektualac, nastoji — mada prividno u obliku standardnoga komerc. filma — snimati društvenokritička djela; da bi osigurao što veću umj. nezavisnost, 1968. osniva proizvodnu kuću Güney Filmcilik. U njegovu četvrtom filmu Gladni vuci (Aç kurtlar, 1969) prvi se put nazire atmosfera svih njegovih narednih projekata — osjećaj napuštenosti i beznadnosti u nar. masama Turske. Svoje viđenje suvremene Turske iznosi na dva načina — u filmovima »seoske« (npr. Nada — Umut, 1970, kojim prvi put privlači pažnju međunar. filmske javnosti; Elegija — Agit, 1971; Tjeskoba — Endise, 1974, dovršio Ş. Gören) i »gradske« (npr. Otac — Baba, 1971; Prijatelj — Arkadaş, 1974; Sirotinja — Zavallilar, 1975) tematike. God. 1972, zbog prikrivanja studenata-ljevičara, bez suđenja je zatvoren na više od 2 godine; amnestiran 1974, već iduće godine je, zbog nikad do kraja razjašnjenog ubojstva, osuđen na 24 godine zatvora. Zbog popularnosti, zatvorski su mu uvjeti znatno olakšani, pa — paradoksalno — najveće međunar. uspjehe postiže kao zatvorenik. Po njegovim scenarijima i red. uputama Z. Ökten režira filmove Stado (1978), panoramu suvremene Turske danu kroz priču o kurdskom pastiru koji se najprije sukobljuje sa zemljoposjednicima, a potom — uz brojne nezgode — tjera stado put Ankare, i Neprijatelj (1979), o carigradskom radniku koji nastoji pronaći pristojan posao. God. 1981. G. bježi iz zatvora i radi na završnoj fazi realizacije svog scenarija Put (1982) Ş. Görena; ta sumorna priča o nekolicini polit. zatvorenika kojima dopust, o kojem su godinama sanjali, donosi osobne tragedije, njegov je najveći uspjeh — s Nestalim (1982) Costa-Gavrasa dijeli Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu 1983. I u inozemstvu nastavlja s borbom za demokratizaciju polit. prilikâ u Turskoj.

Ostali filmovi (kao redatelj): Nuri buha (Pire Nuri, 1968); Zaručnica zemlje (Seyyit han »Toprağin gelini«, 1968); Ružan čovjek (Bir çirkin, 1969); Bjegunci (Kaçaklar, 1971); Zlotvori (Vurguncular, 1971); Sutra je odlučan dan (Yarin son gündür, 1971); Bez nade (Umutsuzlar, 1971); Bol (Aci, 1971); Zid (Le mur, 1983, u Francuskoj).