GRLIĆ, Rajko

GRLIĆ, Rajko, film. i tv-redatelj i scenarist (Zagreb, 2. IX 1947). Amaterski se bavio novinarstvom, glumom i filmom. Diplomirao režiju na Filmskom fakultetu Akademije umjetnosti (FAMU) u Pragu kod E. Klosa. Profesionalnu film. karijeru započinje stiliziranim kratkim igr. filmom ugođaja bajke Sve jedno drugo pojede (1971); slijedi također kratki igr. film Pričam ti priču (1973), u kojem je u petnaestak minuta sažet čitav jedan život. Njegov prvi cjelovečernji igr. film Kud puklo da puklo (1974) pripovijest je o mladom radniku koji napušta posao jer želi drugačiji položaj radničke klase. U drugome igr. filmu Bravo maestro (1978) bavi se karijerom mladog glazbenika, otkrivajući iza vanjskog sjaja drastičnu istinu o devalvaciji ličnosti; film je u Puli nagrađen Velikom srebrnom arenom. Treći igr. film, komercijalno vrlo uspješan, a po mišljenju kritike njegovo najbolje ostvarenje, Samo jednom se ljubi (1981), obrađuje prve poslijeratne godine kroz tragične dvojbe bivšeg partizana, sada rukovodioca, koji se sukobljava s novim moralnim dilemama, u rascjepu između erosa i politike. U svojim je igr. filmovima bio i scenarist, a u 4 djela dr. redateljâ koscenarist: Društvena igra (1972), Miris poljskog cveća (1977) i Petrijin venac (1980) S. Karanovića te Erogena zona (1981) D. Karaklajića. Jedan od najistaknutijih predstavnika novoga jugosl. filma, dobitnik je više značajnih priznanja u zemlji i inozemstvu. Često radeći i na televiziji, snimio je više dokum. filmova i 2 serije — Pohvale i Žestoke priče.

Ostali filmovi: U raljama života (1984, Zlatna arena za režiju u Puli).