GRÉMILLON, Jean

GRÉMILLON, Jean, franc. redatelj (Bayeux, 3. X 1902 — Pariz, 26. XI 1959). Studirao glazbu na Scholi Cantorum u Parizu (kasnije često piše i muziku za svoje filmove); isprva violinist u orkestru kina »Max Linder«, u kojem su se prikazivali nij. filmovi. God. 1923. snima svoj prvi dokum. film, a idućih nekoliko godina realizira niz namjenskih filmova iz oblasti turizma i industrije, kao i apstraktni film Mehanička fotogenija (Photogénie mécanique, 1925). Stanovitu prekretnicu predstavlja impresionistički intonirani dugometr. dokumentarac Putovanje pučinom (Tour au large, 1926), u kojem se prvi put zapaža opsjednutost morem, kasnije uočljiva u većini njegovih filmova. Među ambicioznije projekte nij. razdoblja pripadaju i filmovi Maldonne (1927) i Svjetioničari (Gardiens du phare, 1928). Njegov prvi zv. film Mala Liza (La petite Lise, 1930) donosi mu i prva krupnija razmimoilaženja s producentima, koja će se poslije i produbiti zbog Grémillonova stalnog opiranja komercijalizmu. Dva njegova filma iz 30-ih godina prožeta su duhom franc. poetskog realizma i izravno prethode najznačajnijem razdoblju njegova stvaralaštva: Ždrijelo ljubavi (Gueule d'amour, 1937) i Neobični gospodin Victor (L'étrange Monsieur Victor, 1938). Napokon, Kapetan remorkera (Remorques, 1939) svrstava ga u red vrlo darovitih autora prepoznatljiva, osebujnog red. izraza; radnja filma zbiva se na remorkeru za vrijeme oluje (dojmljiva fotografija A. Thirarda): kapetan (J. Gabin) izvlači iz mora nepoznatu djevojku (M. Morgan), koja će uskoro uzdrmati njegov život; vizualno težište filma je na sudbinskoj moći mora, a moralno na kapetanovu osjećaju krivice zbog zapostavljanja bolesne supruge (M. Renaud, inače redateljeva omiljena glumica); uočljiva je i brižljivo razrađena muz. partitura te funkcionalno korišćenje šumova. Svjetlost ljeta (Lumière d'été, 1943, realiziran u vichyjevskoj Francuskoj) njegovo je najslojevitije i najsuptilnije ostvarenje; iz intimističke drame ljubavi, ljubomore i ubojstva izrasta alegorija o izravnoj suprotstavljenosti klasâ; naime, nakon kulminantne renoirovske scene bala pod maskama (koja podsjeća na Pravila igre, premda inače Renoir na nj nije utjecao) predstavnici korumpiranoga višeg društva sukobljuju se s radnicima na brani; film je u Francuskoj bio zabranjen. Grémillonovi filmovi snimani za II svj. rata moralna su podrška franc. pokretu otpora. Simpatiziranje s moralnošću i herojstvom prosječnog Francuza osobito zrači iz filma Nebo pripada vama (Le ciel est à vous, 1943); iz upornosti, zanosa, pa i svojevrsnog fanatizma jedne male obitelji izrasta Thérèse Gauthier (M. Renaud) — svjetska rekorderka u duljini leta; središnja ideja o potrebi letenja i obaranja rekordâ obogaćena je suptilnošću paralelnih likova i motiva; film je snimljen prema istinitoj ličnosti i događajima, s idejom da i tzv. mali čovjek (po tome je film preteča tal. neorealizma) ima priliku da postane herojem. Pažnje je vrijedan i njegov dugometr. montažni dokum. film Šestog lipnja u zoru (Le six juin à l'aube, 1945); realist. prikaz iskrcavanja savezničkih trupa u Normandiji 1944. temelji se na strukturi koju definira glazba. Slijede manje uspjeli, pa ipak natprosječni filmovi Bijele šape (Pattes blanches, 1949), Madame X (L'étrange Madame X, 1950) i Ljubav žene (L'amour d'une femme, 1953), intimistička djela koja će doživjeti financ. debakle. Nakon toga producenti ga odbacuju, pa G. do kraja karijere (1958) snima tek dokum. filmove. Za života nije stekao ugled kakav kvalitetom svojih ostvarenja zaslužuje. God. 1943—58. bio je predsjednik Francuske kinoteke.

Ostali igr. filmovi: Za jedan novčić ljubavi (Pour un sou d'amour, 1932); La dolorosa (1934); Kraljevski valcer (La valse royale, 1935, franc. verzija njem. filma H. Maischa); Nečitak rukopis (Pattes de mouche, 1936).

LIT.: H. Agel, Jean Grémillon, Bruxelles 1958; P. Kast, Jean Grémillon, Lyon 1960.