GLUŠČEVIĆ, Obrad

GLUŠČEVIĆ, Obrad, film. i tv-redatelj i scenarist (Metković, 17. I 1913 — Zagreb, 5. IX 1980). Od 1944. u NOB-i; poslije oslobođenja najprije glumac dubrovačkog kazališta, a potom film. radnik u Zagrebu (od 1947); kao redatelj debitira filmom-reportažom Sa »Partizankom« do Buenos Airesa (1948). Isprva režira dokum. i kratke igr. filmove (ukupno oko 20). Osobito se ističu dokumentarni Između dvije prozivke (1959), o radu seoske škole koja je pridonijela usavršavanju kućne radinosti u svom mjestu, Pod ljetnim suncem (1961), o turističkoj »psihozi« u malome jadranskom gradiću, Vuk (1962), o borbi protiv vukova na Šar-planini, te Ljudi sa Neretve (1966), o životu u delti Neretve. Gluščevićev dokumentarizam odlikuju smisao za autentičan detalj, liričnost i doza humornosti. Nagrađivan je na festivalima u Veneciji, Cannesu, Oberhausenu i Beogradu. Igr. filmu posvećuje se poč. 60-ih godina. Nakon srednjemetr. dječjeg filma Priča o djevojčici i sapunu (1962) realizira i 5 cjelovečernjih — 3 komedije u kojima prikazuje život i mentalitet dalmatinske regije (Lito vilovito, 1964; Čovik od svita, 1965; Goli čovik, 1968), te 2 rado gledana dječja filma (u kojim iskazuje izrazit smisao za rad s malim glumcima) Vuk samotnjak (1972), lirsko djelo o prijateljstvu ličkog pastirčića i podivljaloga njem. ovčara zaostalog iz rata, i Kapetan Mikula Mali (1974), o doživljajima starca i grupe djece za II svj. rata u Dalmaciji. Za televiziju je režirao 2 serije: Kapetan Mikula Mali, proširenu verziju svog filma u 8 epizoda, i Jelenko, s temom iz života djece, u 13 epizoda. I za svoje igr. filmove, osobito dječje, primio je više nagrada na domaćim i stranim festivalima. God. 1979. nagrađen je Nagradom »Vladimir Nazor« za životno djelo.