LZMK

Filmska enciklopedija

GISH, Lillian Filmska traka traži dalje ...

GISH, Lillian (pr. ime L. Diana de Guiche), am. kazališna i filmska glumica (Springfield, Ohio, 14. X 1896). Sestra → Dorothy G. Kći bivše glumice; otac napušta obitelj 1901, nakon čega majka s djecom odlazi u New York. Kako bi mogla izdržavati obitelj, majka ponovno nastupa kao glumica; ubrzo se s kćerima pridružuje putujućim trupama, gdje upoznaju M. Pickford. Već sa 5 godina L. debitira kao kaz. glumica i ubrzo postaje poznata kao Baby Lillian. Nakon toga, radi i kao slikarski i foto-model sve do 1912, kada je M. Pickford upoznaje sa D. W. Griffithom. Ubrzo, G. potpisuje ugovor te sa sestrom i majkom debitira filmom Nevidljivi neprijatelj (D. W. Griffith, 1912). Tokom 2 godine, tumačeći sve vrste uloga, nastupala je u većem broju kratkometr. filmova, da bi se ulogom mlade majke u prvome Griffithovu cjelovečernjem filmu Judita iz Betulije (1914) ne samo potpuno afirmirala, već i stvorila vlastiti glum. stil i postala (uz M. Pickford) najvećom zvijezdom razdoblja. Prešavši s Griffithom iz Biographa u kompaniju Mutual, njene specifičnosti potvrđene su i ulogom mlade djevojke koja je spremna žrvovati se kako bi spasila oca u sljedećem Griffithovu filmu Rat spolova (1914). Međutim, svjetsku slavu stječe ulogom mlade Sjevernjakinje u filmu Rađanje jedne nacije (D. W. Griffith, 1915), te odonda postaje najznačajnijom Griffithovom glumicom i nastupa u većini njegovih dugometr. filmova (u Netrpeljivosti, 1916, ima samo manju ulogu, majke koja ljulja dijete u koljevci — montažni lajtmotiv filma). Nježna, krajnje čednog izgleda, blijede puti koja ističe krupne oči i srcolika usta, ona inkarnira tip → naivke ili, čak, djevice (kako je karakterizira E. Patalas u svojoj tipologiji). Jakoga »viktorijanskog sentimenta«, psihologije žrtve ispunjene uznemirenošću i usplahirenošću te navođene na odricanje i krajnju požrtvovnost (što je inspiriralo i Griffitha), ponekad je reagirala i šarmom koji nije s time potpuno u skladu. Njene uloge karakterizira ili naivna, skoro dječje nevina koketerija, ili uporno othrvavanje napasnicima koji atakiraju na njenu čast. Ipak, njezina gluma ima (za ono doba) i realist. svojstva, što je odgovaralo Griffithovoj režiji krupnog plana. Jedno od njenih najznačajnijih glum. ostvarenja jest uloga zlostavljane djevojke u Slomljenim cvjetovima (D. W. Griffith, 1919). Emocionalni intenzitet njene glume vrlo je vidljiv i u filmu Put prema istoku (D. W. Griffith, 1920), gdje tumači lik beskućnice, čije dijete umire i kojoj prijeti stalna opasnost od grubijanâ i surove prirode; posebno se ističu izvanredno odigrane scene očaja i psih. sloma.

Poč. 1920. režira film Preobražavanje njenog muža (Remodelling Her Husband). God. 1922, zbog toga što je film Siročad oluje D. W. Griffitha premašio budžet, te joj redatelj nije želio isplatiti honorar, dolazi s njim u sukob, napušta ga i potpisuje ugovor s kućom Inspiration. No, Ch. Duell, predsjednik kompanije, najprije manipulira njenim ugovorom, a zatim, kako bi izazvao skandal, izjavljuje, da je obećala da će se udati za njega. Rezultat toga bio je njen prijelaz u MGM. Njezini filmovi za tu kuću ne donose željene prihode, pa ponovno dolazi do sukoba zbog honorara. Okarakterizirana kao antikna, aseksualna, previše turobna i trezvena na ekranu, ona se nije mogla othrvati pojavi novog tipa → flappera (koji se pojavljuje sredinom 20-ih godina), pa krajem tog desetljeća, »nadomještena« G. Garbo, napušta Hollywood. Njeno posljednje veliko ostvarenje u razdoblju nij. filma je uloga prisilne doseljenice, koja u surovim uvjetima prerije u samoobrani ubija čovjeka u filmu Vjetar (V. Sjöström, 1928). Nakon toga se povlači s filma, radeći uglavnom u kazalištu. Tek 1946. ponovno osvaruje značajniju film. ulogu, tumačeći lik majke braće zavađene zbog djevojke u Dvoboju na suncu (K. Vidor, 1947). Iako vremešna, još 60-ih godina zadržala je ljepotu i jaku glum. koncentraciju. Posljednji put nastupila je u filmu Svadba (R. Altman, 1978), igrajući staricu koja je svjedok dugogodišnjeg procesa dekadencije svoje obitelji. Do 1984. nastupila je u 96 filmova, najčešće surađujući s redateljima D. W. Griffithom (41, od čega 25 kratkometražnih), Ch. Cabanneom (11), J. O'Brienom (7) i F. Powellom (5). U suradnji sa A. Pinchot objavila je knjigu Filmovi, gospodin Griffith i ja (The Movies, Mr. Griffith, and Me, Englewood Cliffs 1969), a sama Dorothy i Lillian Gish (Dorothy and Lillian Gish, New York 1973). Dobitnica je nagrade za životno djelo Američkoga filmskog instituta 1984.

Ostale važnije uloge: Bijeg (D. W. Griffith, 1914); Dome, slatki dome (D. W. Griffith, 1914); Sestre (Ch. Cabanne, 1914); Enoch Arden (Ch. Cabanne, 1915); Velika ljubav (D. W. Griffith, 1918); Najveća stvar u životu (D. W. Griffth, 1918); Srce svijeta (D. W. Griffith, 1918); Romanca sretne doline (D. W. Griffith, 1919); Vjerna Susie (D. W. Griffith, 1919); Najvažnije pitanje (D. W. Griffith, 1919); Bijela sestra (H. King, 1923); Romola (H. King, 1924); La bohème (K. Vidor, 1926); Grimizno pismo (V. Sjöström, 1926); Neprijatelj (F. Niblo, 1928); Komandosi napadaju u zoru (J. Farrow, 1942); Portret Jennie (W. Dieterle, 1948); Noć lovca (Ch. Laughton, 1955); Paučina (V. Minnelli, 1955); Naredbe za ubojstvo (A. Asquith, 1958); Nepomirljivi (J. Huston, 1960); Stoj, pucat ću! (B. Kulik, 1967); Komedijaši (P. Glenville, 1967).

LIT.: A. B. Payne, Life and Lillian Gish, New York 1932; A. Slide, The Griffith Actresses, New York 1973.

Da. Mć.


Citiranje:
GISH, Lillian. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 15.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1962>.

kratice i simboli