GIROTTI, Massimo

GIROTTI, Massimo, tal. filmski, kazališni i tv-glumac (Mogliano, 18. V 1918). Studirao pravo i učio glumu kod T. Franchini. Na film ga 1939, međutim, dovodi njegova atletska vanjština (Dora Nelson M. Soldatija), zbog koje ga faš. propaganda odmah zapaža kao »nacionalnog tipa«, po mjeri za uloge → latinskog ljubavnika — tada preinačavanog u »rimskog osvajača« (ženâ i zemalja); takvu svoju prvu gl. ulogu ima već u 4. filmu (Željezna kruna, 1941, A. Blasettija), a ponavlja je i u filmu Pilot se vraća (1941) R. Rossellinija. Pravi glum. ugled stječe 1942. u Opsesiji L. Viscontija, kao rezignirani lutalica kojeg besperspektivna ljubavna veza dovodi na put zločina. Otada surađuje s više vodećih redatelja tal. neorealizma (npr. Tragičan lov, 1947, G. De Santisa, Teške godine, 1947, L. Zampe, Fabiola, 1948, A. Blasettija), a za ulogu čestitog suca koji se suprotstavlja mafiji u filmu U ime zakona (1949) P. Germija nagrađen je godišnjom nagradom tal. kritike Nastri d'Argento. Popularnost stječe ulogom ljubavnika (sličnom onoj u Opsesiji, samo u višim krugovima) u Kronici jedne ljubavi (1950) M. Antonionija. Do kraja 50-ih godina jedan je od vodećih tal. glumaca, snimivši dotle već više od 50 film. uloga. Šezdesetih godina snima tek povremeno, i to — s izuzetkom Teoreme (1967) P. P. Pasolinija — sporedne uloge, a tako je i 70-ih godina, kada se ističe nostalgičnom ulogom dostojanstvenoga ostarjelog ljubavnika u Posljednjem tangu u Parizu (1972) B. Bertoluccija.

Uz filmsku, razvijao je (od 1945) i uspješnu kaz. karijeru (s najvećim uspjehom u Detektivskoj priči S. Kingsleyja), a od druge polovice 50-ih godina često igra i na televiziji, koja je 70-ih godina njegov najplodniji medij. Do 1984. nastupio je u ukupno oko 70 filmova.

Ostale važnije uloge: Romantična avantura (M. Camerini, 1940); Vrata neba (V. De Sica, 1946); Želja (M. Pagliero i R. Rossellini, 1946); Jedan dan u životu (A. Blasetti, 1946); Izgubljena mladost (P. Germi, 1947); Spušteni kapci (L. Comencini, 1951); Rim, jedanaest sati (G. De Santis, 1952); Spartak (R. Freda, 1952); Na rubu metropole (C. Lizzani, 1952); Muž za Annu Zaccheo (G. De Santis, 1953); Senso (L. Visconti, 1954); Ljubav žene (J. Grémillon, 1954); Bila je noć u Parizu (C. Autant-Lara, 1956); Cesta duga godinu dana (G. De Santis, 1958); Giganti iz Tesalije (R. Freda, 1960); Novakinja (A. Lattuada, 1960); Romul i Rem (S. Corbucci, 1961); Carska Venera (J. Delannoy, 1962); Vještice (omnibus, epizoda L. Viscontija, 1967); Medeja (P. P. Pasolini, 1969); S. O. S. Nobile (M. K. Kalatozov, 1970); Uljez (L. Visconti, 1976); Gospodin Klein (J. Losey, 1976); Strast ljubavi (E. Scola, 1981).