GILBERT, John

GILBERT, John (pr. ime J. Pringle), am. glumac (Logan, Utah, 10. VII 1895 — Beverly Hills, California, 9. I 1936). Iz obitelji glumaca podrijetlom iz Vel. Britanije. Neko vrijeme pohađao je vojnu akademiju, zatim se bavio različitim poslovima. Zahvaljujući obiteljskim vezama prvi se put pojavljuje na filmu 1916. God. 1920. i 1921. sudjeluje u pisanju scenarijâ nekoliko filmova M. Tourneura; 1921. režira svoj jedini film Kazna ljubavi (Love's Penalty).

Prve veće glum. uspjehe (do 1921. nastupa pod imenom Jack Gilbert) postiže 1919. u filmovima Bijeli vrijesak M. Tourneura i Srce s planine S. Franklina. Zapažene uloge ostvaruje i u filmovima Monte Cristo (E. Flynn, 1922) i Cameo Kirby (J. Ford, 1923). Uspon do zvijezde počinje 1924. angažmanom u kompaniji MGM. Velik uspjeh doživljuje u filmovima Njegov trenutak (1924) i Kentaurova žena (1924) K. Vidora, te Onaj koga su išćuškali (1924) V. Sjöströma. Sljedeće godine ostvaruje svoju možda najbolju ulogu — vojnika koji se zaljubljuje na ratištu u Francuskoj — u filmu Velika parada (K. Vidor, 1925); mnogo ne zaostaje ni uloga princa Gavrila u Veseloj udovici (1925) E. von Stroheima. Slijede 3 filma sa G. Garbo kao partnericom (Pȕt i đavao, 1927, C. Browna; Ljubav, 1927, E. Gouldinga; Žena ljubavnih afera, 1928, C. Browna); iako u njenoj sjeni, G. je postao vodećim romantičnim junakom druge polovice 20-ih godina.

G. je jedan od onih glumaca koji su počeli propadati s dolaskom zvuka. Iako boja njegova glasa nije sasvim odgovarala likovima ljubavnika koje je tumačio, uzrok njegova pada leži i u činjenici da MGM nije mogao u potpunosti tolerirati njegov temperament i financ. zahtjeve, kao i u tome što s dolaskom zv. filma opada popularnost melodramâ u kakvima je uglavnom nastupao. Ipak, igrao je u još desetak filmova (ukupno ih je u karijeri odigrao oko 85); nije mu pomogao ni ponovni nastup uz G. Garbo (Kraljica Kristina, 1934, R. Mamouliana). Pogođen neuspjesima, odao se piću i ubrzo umro od srčanog udara.

G. je predstavljao anglosaksonsku varijantu tipa → latinskog ljubavnika. Do vrhunca popularnosti dovinuo se poslije smrti R. Valentina (1926), ne imajući u tipu prave konkurencije. O stilu njegovih interpretacija (s izuzetkom u nekim, npr. Vidorovim filmovima) svjedoči činjenica da je, »radi inspiracije«, zahtijevao da mu za snimanja svira sentimentalna glazba. I u privatnom životu pokušavao je »igrati« likove iz svojih filmova; sve 4 njegove supruge bile su glumice, a pričalo se i o vezi s G. Garbo, što je ona pobijala.

Ostale važnije uloge: Dok Pariz spava (M. Tourneur, 1923); La bohème (K. Vidor, 1926); Veličanstveni Bardelys (K. Vidor, 1926); Predstava (T. Browning, 1927); Kozaci (G. Hill, 1928); Đavolove maske (V. Sjöström, 1928); Hollywoodska revija 1929. (Ch. F. Reisner, 1929); Iskupljenje (F. Niblo, 1930); Kapetan mrzi more (L. Milestone, 1934).