LZMK

Filmska enciklopedija

GERSHWIN, George Filmska traka traži dalje ...

GERSHWIN, George, am. skladatelj (New York, 26. IX 1898 — Beverly Hills, California, 11. VI 1937). Brat → Ire G. Sa 12 godina počeo učiti klavir (Ch. Hambitzer) i teoriju glazbe (E. Kilenyi), a sa 16 zaposlio se kao interpret zab. glazbe kod newyorškog nakladnika Remicka. Tada upoznaje glazbu I. Berlina i J. Kerna, što je na njega znatno utjecalo. Prve songove komponira 1916, a 1918. stječe popularnost pjesmom Swanee, koju prvi put u reviji Sinbad izvodi A. Jolson. Iduće godine postiže na Broadwayu uspjeh revijom La, la, Lucille. Otada za broadwayska kazališta iz godine u godinu komponira revije i musicale — do 1933. više od 20, među njima Of Thee I Sing (1931), prvi musical nagrađen Pulitzerovom nagradom. Istodobno, na poticaj P. Whitemana, stvara prvo djelo u stilu simfonijskog džeza Rhapsody in Blue (kod nas poznata kao Rapsodija u plavom, 1924) koje mu donosi svjetsku slavu. Poslije sklada još nekoliko većih koncertnih kompozicija (Klavirski koncert, 1925; Amerikanac u Parizu, 1928; Druga rapsodija, 1931), a 1935. završava svoje najznačajnije djelo — operu iz života am. Crnaca Porgy i Bess. Film. glazbom počinje se baviti 1930. i do smrti piše više kompletnih film. partitura. Njegova izvorna glazba, u kojoj su uspješno sjedinjena melodijsko-ritmička obilježja džeza s tradic. formama, koristi se i nakon njegove smrti u brojnim filmovima. Gotovo svi njegovi musicali su ekranizirani: Luda djevojka (W. A. Seiter, 1932, i N. Taurog, 1943); Osnujmo orkestar (B. Berkeley, 1940); Budi dobra, gospo (N. Z. McLeod, 1941); Smiješno lice (S. Donen, 1957). U brojnim filmovima njegovi songovi (pa i veća orkestralna djela) javljaju se samo kao glazb. točke ili pak kao gl. motivi glazb. građe: tako je film Čovjek koga volim (R. Walsh, 1946) inspiriran Gershwinovim istoimenim songom; muz. film Amerikanac u Parizu (V. Minnelli, 1951) u potpunosti je snimljen prema Gershwinovim kompozicijama, a središnja baletna scena pleše se na istoimeno koncertno djelo; velegradski ugođaj Manhattana (W. Allen, 1979) uspješno je upotpunjen Gershwinovom glazbom. Operu Porgy i Bess ekranizirao je 1959. O. Preminger. Prema njegovu životu snimljen je biografski film Rapsodija u plavom (I. Rapper, 1945). I. Gershwin, pisac tekstova za gotovo sve njegove songove, sačinio je izbor neobjavljenih Georgeovih skladbi za film Sablažnjiva gospođica Pilgrim (G. Seaton, 1946).

Važniji filmovi (kao skladatelj originalne film. glazbe): Kralj džeza (J. M. Anderson, 1930); Hoćemo li zaplesati? (M. Sandrich, 1937); Vjenčanje s preprekama (G. Stevens, 1937); The Goldwyn Follies (G. Marshall, 1938).

Ostali važniji filmovi (u kojima je upotrebljena njegova glazba): Svijet ide dalje (J. Ford, 1934); Veliki Ziegfeld (R. Z. Leonard, 1936); Priča o Jolsonu (A. E. Green, 1946); Mračni prolaz (D. Daves, 1947); Neosumnjičen (M. Curtiz, 1947); Namijenjena si meni (L. Bacon, 1948); Barkleyjevi s Broadwaya (Ch. Walters, 1949); Jolson opet pjeva (H. Levin, 1949); Uvijek ih ostavi nasmijane (R. Del Ruth, 1949); Mladić s trubom (M. Curtiz, 1950); Čaj za dvoje (D. Butler, 1950); Put do zvijezda (R. Del Ruth, 1952); Priča o Glennu Milleru (A. Mann, 1954); Zvijezda je rođena (G. Cukor, 1954); U srcu mladi (G. Douglas, 1954); Troje za predstavu (H. C. Potter, 1955); Taj izvjesni osjećaj (M. Frank i N. Panama, 1956); Priča o Helen Morgan (M. Curtiz, 1957); Tajanstvena susjeda (R. Quine, 1962); Poljubi me, budalo (B. Wilder, 1964); Moderna Millie (G. R. Hill, 1967); Zvijezda (R. Wise, 1968); Konje ubijaju, zar ne? (S. Pollack, 1969); Što te tata pušta samu? (P. Bogdanovich, 1972); Lady pjeva blues (S. J. Furie, 1972); Alice više ne stanuje ovdje (M. Scorsese, 1974); New York, New York (M. Scorsese, 1977); Po zakonu i pendreku (R. Aldrich, 1978).

I. Ać.


Citiranje:
GERSHWIN, George. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 20.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1934>.

kratice i simboli