LZMK

Filmska enciklopedija

GÉRET, Georges Filmska traka traži dalje ...

GÉRET, Georges, franc. filmski, kazališni i tv-glumac (Lyon, 18. X 1924). Glum. karijeru otpočinje u kazalištu, došavši ubrzo na glas u karakternim ulogama modernog repertoara. Od 1960. član je Théâtre National Populaire J. Vilara. Iste godine debitira i na filmu. Velik uspjeh postiže već svojom drugom ulogom — sadističkoga i fašistoidnog upravitelja imanja u Dnevniku jedne sobarice (L. Buñuel, 1963). Srednjeg rasta, čvrst i zbijen, tamnoputa »kamenog« lica i strogog nastupa, otada u više filmova poznatih redatelja ostvaruje uspjele epizode, uglavnom »negativaca«. Priliku da se potvrdi i drugačijim likom pruža mu R. Freda melodramskom ulogom u Stidljivom Rogeru (1966). Poč. 70-ih godina manje nastupa u filmovima, ali i dalje uspješno igra u kazalištu, a često se pojavljuje i na televiziji; od kraja 70-ih godina ponovno češće nastupa u vrhunskim projektima franc. kinematografije, a nastupa i u inozemstvu.

Ostale važnije uloge: Dezerter (A. Cavalier, 1964); Vikend u Zuydcooteu (H. Verneuil, 1964); Jednoga lijepog jutra (J. Deray, 1964); Grom i pakao (D. de La Patellière, 1965); Osveta podzemlja (P. Granier-Deferre, 1965); Kupe za ubojice (Costa-Gavras, 1965); Gori li Pariz? (R. Clément, 1966); Operacija Opijum (T. Young, 1966); Djevojke kao more (G. Lautner, 1967); Stranac (L. Visconti, 1967); Mirno mjesto u prirodi (E. Petri, 1968); Z (Costa-Gavras, 1968); Astragal (G. Casaril, 1968); Prokleta Marija (N. Kaplan, 1969); Lice onog drugog (P. Tchernia, 1979); Guignolo (G. Lautner, 1979); Teheran 43 (A. A. Alov i V. Naumov, 1981); Čudnovata pljačka (É. Molinaro, 1982).

Mi. Šr.


Citiranje:
GÉRET, Georges. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 22.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1929>.

kratice i simboli