LZMK

Filmska enciklopedija

GERASIMOV, Sergej Apolinarjevič Filmska traka traži dalje ...

GERASIMOV, Sergej Apolinarjevič, sovj. redatelj, scenarist i glumac (Zlatoust, 21. V 1906 — Moskva, 27. XI 1985). Diplomirao (1928) glumu na lenjingradskom Institutu scenskih umjetnosti. Još kao osamnaestogodišnjak član je FEKS-a, a 1925. debitira na filmu ulogom u njihovu projektu Miška protiv Judeniča. Glum. karijeru aktivno nastavlja do početka 30-ih godina i nastupa u filmovima G. M. Kozinceva i L. Z. Trauberga (npr. Kabanica, 1926; Novi Babilon, 1929), F. M. Ermlera (Ulomak carstva, 1929), V. I. Pudovkina (Dezerter, 1933) i dr., preobražavajući se od »ekscentričnoga« u realist. glumca. Prvi red. projekt realizira 1930. zajedno sa S. I. Bartenjevim — Dvadeset i dva nesretna slučaja (Dvadcat dva neščastja); nakon toga samostalno se bavi režijom, najčešće pišući i scenarije za vlastite filmove. Njegova najbolja ostvarenja 30-ih godina — Sedmoro smjelih (Semero smelyh, 1936), Komsomolsk (1938) i Učitelj (Učitel', 1939) — karakterizira usmjerenost suvremenim temama, uglavnom u tradiciji tada forsiranog socrealizma, no s izuzetno plastičnim fabulama i likovima. Redateljski mu je postupak u potpunoj suprotnosti s piktorijalnim formalizmom, tipičnim za najistaknutije sovj. filmaše klas. razdoblja, i zasniva se na složenoj kompoziciji kretanja unutar kadra te na pokretnoj kameri koja stvara dojam oživljenog prizora, pri čemu su stilska sredstva striktno podređena naraciji. Dodatni zalog realizmu je redateljeva sposobnost da ne eksplicira psihol. proživljavanja likova nego da ih nenapadno zacrta. Praksa pedagoga glumačko-režiserske radionice na VGIK-u (na toj funkciji se nalazio i u toku 70-ih godina) uputila je Gerasimova na niz mladih glumaca koji su prve profesionalne zadatke oblikovali upravo u njegovim filmovima; ti su mladi ljudi unosili u filmove svježinu i spontanost. Sve te osobine najizrazitije su u najboljem redateljevom filmu Mlada garda (Molodaja gvardija, 1948, u 2 dijela), snimljenom po popularnom romanu A. A. Fadjejeva, u kojem su prikazani podvizi ukr. omladinske organizacije pod njem. okupacijom. Nakon prigovora da je u djelu zanemarena povezanost mladih ilegalaca s Komunističkom partijom, film je u završnoj verziji pretrpio brojne izmjene, no unatoč povremenim umecima koji odudaraju od osnovnog tona cjelokupnog ostvarenja, djelo ipak impresionira dinamičnošću i sugestivnim realizmom. Tome je doprinijelo što su uloge pripadnika »mlade garde« tumačili diplomci i polaznici tadašnjeg glum. odjela na VGIK-u, od kojih su neki i sami bili sudionici ratnih zbivanja. U kasnijem razdoblju jedini značajni uspjeh imao je ekranizacijom romana M. A. Šolohova Tihi Don (1957/58, u 3 dijela). Šezdesetih godina snimio je suvremene epove — Ljudi i zvijeri (Ljudi i zveri, 1962, u 2 dijela), Novinar (Žurnalist, 1967, u 2 dijela) i Na jezeru (U ozera, 1970, u 2 dijela) — kojima su, pod dojmom formalno i sadržajno provokantnijih ostvarenja sovj. novog vala, uglavnom predbacivali zastarjelost, konzervativnost i apologetstvo. Unatoč poodmakloj dobi, G. ostaje izuzetno aktivan kao stvaralac, na VGIK-u i u kinemat. strukturama, a 1980. završava spektakularnu ekranizaciju romana A. N. Tolstoja Petar I (Pëtr Pervyj) u 2 dijela: Petrova mladost (Junost' Pëtra) i Početak slavnih djela (V načale slavnyh del). Njegov film Lav Tolstoj (1984) nagrađen je iste godine Grand Prixom u Karlovym Varyma.

Ostali važniji filmovi: Salamonovo srce (Serdce Solomona, 1932); Volim li te? (Ljublju li tebja, 1934); Maskarada (Maskarad, 1941); Nepobjedivi (Nepobedimye, 1943, suredatelj sa M. K. Kalatozovim); Velika zemlja (Bol'šaja zemlja, 1944); Seoska liječnica (Sel'skij vrač, 1952); Voljeti čovjeka (Ljubit' čeloveka, 1972); Majke i kćeri (Materi i dočeri, 1974); Crveno i crno (Krasnoe i černoe, 1976, tv-serija).

N. Pc.


Citiranje:
GERASIMOV, Sergej Apolinarjevič. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 17.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1926>.

kratice i simboli