GEORGE, Heinrich

traži dalje ...

GEORGE, Heinrich (pr. ime Heinz Georg Schulz), njem. filmski i kazališni glumac (Stettin, danas Szczeczin, 9. X 1893 — sovj. kažnjenički logor Sachsenhausen kod Berlina, 26. IX 1946). Sin oficira. Na filmu već od 1910. Od 1912. nastupa u kazalištima Kolberga (danas Kołobrzeg), Bromberga (danas Bydgoszcz), Dresdena, Frankfurta, Beča i Berlina. Višegodišnji je intendant-Schiller-Theatera u Berlinu. Odigrao je niz film. uloga u nij. razdoblju, od kojih su istaknutije one u Duhu zemlje (1923) L. Jessnera i u Metropolisu (1927) F. Langa. Krupne pojave, plavokos i (najčešće) bradat, duboka, impresivnog glasa i žestoka temperamenta (nosio je nadimak »plavi vepar«), već u samom početku zv. filma u Njemačkoj ostvario je velik uspjeh ulogom Franza Biberkopfa, lumpenproletera s buržujskim ambicijama, u filmu Berlin — Alexanderplatz (P. Jutzi, 1931). Dolaskom na vlast nacionalsocijalista nastupa u brojnim politički tendencioznim filmovima, tako u Hitlerovu omladincu Quexu (H. Steinhoff, 1933), Židovu Süssu (V. Harlan, 1940), uspješno tumačeći vojvodu od Würtemberga koji potpada pod utjecaj poduzetnog Židova, te Kolbergu (V. Harlan, 1944). Izvan takve orijentacije, zapaženu kreaciju ostvaruje u Dunji, poštarevoj kćeri (G. Ucicky, 1940). Prema mnogim ocjenama, pripadao je »velikoj četvorici« karakternih glumaca njem. filma (uz njega, to su G. Gründgens, E. Jannings i W. Krauss). Režirao je film Teretni vlak M 17 (Schleppzug M 17, 1933).

Njegov sin Götz George poznat je film., kaz. i tv-glumac u SR Njemačkoj.

Ostale važnije uloge: Zrijuća mladost (C. Fröhlich, 1933); Djevojka Ivana (G. Ucicky, 1935); Domovina (C. Fröhlich, 1938); Besmrtno srce (V. Harlan, 1939); Friedrich Schiller (H. Maisch, 1940); Beč 1910. (E. W. Emo, 1942).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

GEORGE, Heinrich. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/1920>.