LZMK

Filmska enciklopedija

GASSMAN, Vittorio Filmska traka traži dalje ...

GASSMAN, Vittorio, tal. kazališni i filmski glumac i redatelj (Genova, 1. IX 1922). Po ocu Austrijanac, 1943. napušta studij prava i upisuje glumu na Accademia Nazionale d'Arte Drammatica. Kaz. karijeru otpočinje već kao student, igrajući u različitim kaz. družinama preko 50 uloga; najuspjelije je dao u Hamletu, Kralju Edipu, Tramvaju zvanom čežnja, Peeru Gyntu, Duhanskom putu i dr. Bavio se, s uspjehom, i kaz. režijom; i kao glumac i kao redatelj više je puta nagrađivan. Na filmu se prvi put pojavljuje 1946 (Sram G. Paoluccija), no poznat postaje ulogama u Gorkoj riži (1949) G. De Santisa i Anni (1951) A. Lattuade. Visok, naočit, muževna izgleda, inače s malo »pravih talijanskih« obilježja, u poč. karijere često tumači likove egocentrikâ, pokvarenjakâ i arogantnih ljudi, čija je iskvarenost ponekad plod apsurdnih okolnosti, a ponekad je i patološki uvjetovana. Zahvaljujući sugestivnosti, žestini i velikoj sposobnosti transformacije, izbjegao je glum. stereotipove i već poč. 50-ih godina postao vodećim tal. filmskim glumcem. Oženivši se 1952. am. glumicom Sh. Winters odlazi u SAD i potpisuje ugovor s kompanijom MGM; ubrzo se rastavši, vraća se u Italiju, gdje osniva kaz. kuću Teatro Popolare Italiano, nastupajući istodobno u tal. filmovima (i tek povremeno u stranima). Od kraja 50-ih godina sve više nastupa u komedijama, igrajući najčešće nespretne ljubavnike i ismijavajući tako tal. mentalitet; od takvih njegovih uloga možda je najuspjelija ona slijepog oficira koji arogancijom prikriva nesigurnost u Mirisu žene (1974) D. Risija, za koju je nagrađen na festivalu u Cannesu. Do 1984. odigrao je više od 100 uloga, surađujući najčešće (14 puta) s redateljem D. Risijem. Film. režijom počeo se baviti 1957, režiravši sa F. Rosijem film Kean prema pripovijeci A. Dumasa, koju je adaptirao J.-P. Sartre; kasnije je režirao i Alibi (L'alibi, 1968, suredatelj sa A. Celijem i L. Lucianijem) i Bez obitelji (Senza famiglie, 1973). Osamdesetih godina kaz. aktivnost sve više pretpostavlja filmskoj.

Ostale važnije uloge: Daniele Cortis (M. Soldati, 1947); Vječni Žid (G. Alessandrini, 1947); Tajanstveni jahač (R. Freda, 1948); Izvan zakona (A. Vergano, 1950); Zorrov san (M. Soldati, 1951); Trgovina bijelim robljem (L. Comencini, 1952); Krik progonjenih (J. H. Lewis, 1953); Sombrero (N. Foster, 1953); Rapsodija (Ch. Vidor, 1954); Mambo (R. Rossen, 195J); Najljepša žena na svijetu (R. Z. Leonard, 1955); Rat i mir (K. Vidor, 1956); Obično nepoznati lopovi (M. Monicelli, 1958); Oluja (A. Lattuada, 1958); Čudo (I. Rapper, 1959); Veliki rat (M. Monicelli, 1959); Odvažan potez obično nepoznatih (N. Loy 1959); Crimen (M. Camerini, 1960); Posljednji sud (V. De Sica, 1961); Težak je život (D. Risi, 1961); Opasne krivine (D. Risi, 1962); Baraba (R. Fleischer, 1962); Crna duša (R. Rossellini, 1962); Marš na Rim (D. Risi, 1962); Čudovišta (D. Risi, 1963); Gaučo (D. Risi, 1964); Ako dozvoljavate, govorimo o ženama! (E. Scola, 1964); Princu je potrebna djevica (P. Festa Campanile, 1965); Slalom (L. Salce, 1965); Brancaleoneova vojska (M. Monicelli, 1966); Sedam puta žena (V. De Sica, 1967); Duh na talijanski način (R. Castellani, 1967); Avanture četrdesetogodišnjaka (D. Risi, 1967); Prorok (D. Risi, 1968); Crna ovca (L. Salce, 1968); Kuda ideš posve gola? (P. Festa Campanile, 1969); Brancaleone u križarskom ratu (M. Monicelli, 1970); Audijencija (M. Ferreri, 1971); U ime talijanskog naroda (D. Risi, 1972); Kakve mi imamo veze s revolucijom? (S. Corbucci, 1973); Toliko smo se voljeli (E. Scola, 1975); Gospođe i gospodo, dobro veče (omnibus, epizoda M. Monicellija, 1976); Tatarska pustinja (V. Zurlini, 1976); Karijera jedne sobarice (D. Risi, 1976); Izgubljena duša (D. Risi, 1977); Nova čudovišta (D. Risi, M. Monicelli i E. Scola, 1977); Svadba (R. Altman, 1978); Kvintet (R. Altman, 1979); Dragi tata (D. Risi, 1979); Terasa (E. Scola, 1980); Hotelska soba (M. Monicelli, 1980); Ja sam fotogeničan (D. Risi, 1980); Gola bomba (C. Donner, 1980); Sharkyjev stroj (B. Reynolds, 1981); Oluja (P. Mazursky, 1982); Život je roman (A. Resnais, 1983); Benvenuta (A. Delvaux, 1983).

Da. Mć.


Citiranje:
GASSMAN, Vittorio. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 17.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1891>.

kratice i simboli