GARSON, Greer

GARSON, Greer, am. filmska i kazališna glumica ir. podrijetla (County Down, Sjeverna Irska, 29. IX 1908). Nakon smrti oca s obitelji seli u Englesku. Na londonskom sveučilištu stječe diplomu nastavnice, kasnije studira i u Grenobleu u Francuskoj. Prvo zaposlenje, međutim, dobiva u reklamnoj agenciji, a tada usput nastupa i u amaterskoj kaz. družini. U profesionalnom kazalištu (u Birminghamu) debitira 1932, a od 1934. nastupa u Londonu, gdje je zapaža L. B. Mayer i angažira za kompaniju MGM. Usprkos ugovoru i dalje nastupa u kazalištu, a na filmu se pojavljuje tek 1939, kao »zamjena« za G. Garbo i N. Shearer koje su bile na zalasku karijere. Velik uspjeh postiže već prvom ulogom (prva nominacija za Oscara) glumice koja se udaje za provincijskog profesora, u filmu Zbogom gospodine Chips (1939) S. Wooda. Otmjena, »damskog« nastupa, ozbiljna, ulijevajući povjerenje i sigurnost, nastupa većinom u ulogama nenametljivih, lojalnih, ali u biti samouvjerenih žena, tako da postaje »tipom idealne građanke« u razdoblju II svj. rata. Takvoj predodžbi i kasnijoj tipizaciji likova najviše je pridonijela uloga u filmu Gospođa Miniver (1942) W. Wylera, odvažne Engleskinje — supruge i majke koja je u kriznim trenucima nacije sposobna podnijeti sve teškoće; za tu ulogu nagrađena je Oscarom. U sličnim ulogama se pojavljuje i kasnije (nekoliko puta uz W. Pidgeona, njezina čestog film. supruga), npr. u Madame Curie (1944, nominacija za Oscara) M. LeRoya, u ulozi prve žene dobitnice Nobelove nagrade. Velike uspjehe postigla je i filmovima Cvijeće u prašini (M. LeRoy, 1941), te Gospođa Parkington (1944) i Dolina odluke (1945) T. Garnetta; za sva 3 nominirana je za Oscara. Iako pokazuje veću glum. raznovrsnost, nakon rata popularnost joj počinje opadati, takav tip → mondenke postaje odviše staromodnim i neuvjerljivim, pa se poč. 50-ih godina postupno povlači. Pažnju privlači još jednom, ulogom Eleanor Roosevelt, u filmu Zora u Campobellu (1960) V. J. Donohuea, koja joj donosi njezinu sedmu, posljednju nominaciju za Oscara. Nastupila je u ukupno oko 25 filmova.

Ostale važnije uloge: Sjećaš li se? (N. Z. McLeod, 1939); Ponos i predrasuda (R. Z. Leonard, 1940); Kad se žene sastaju (R. Z. Leonard, 1941); Robovi prošlosti (M. LeRoy, 1942); Avantura (V. Fleming, 1945); Želi me (M. LeRoy i G. Cukor, 1947); Irene Forsyte (C. Bennett, 1949); Priča o Miniverovima (H. C. Potter, 1950); Skandal u Scourieju (J. Negulesco, 1953); Julije Cezar (J. L. Mankiewicz, 1953); Njezinih dvanaest momaka (R. Z. Leonard, 1954); Pepe (G. Sidney, 1960); Pjevajuća opatica (H. Koster, 1966).