GARDIN, Vladimir Rostislavovič

GARDIN, Vladimir Rostislavovič, rus. i sovj. redatelj i scenarist, te film. i kaz. glumac (Moskva, 18. I 1877 — Moskva, 28. V 1965). Glum. karijeru počinje 1898. u provincijskim kazalištima, a od 1904. nastupa u moskovskima i petrogradskima, proslavivši se u trupama V. F. Komisarževske i V. E. Mejerholjda. Zajedno sa J. A. Protazanovim 1913. piše scenarij i režira film Ključevi sreće (Ključi ščastja), kojim se probija u red vodećih scenarista i redatelja ruske predrev. kinematografije. Gardinova specijalnost su adaptacije knjiž. djela, pa u tom razdoblju nastaju, među ostalim, Ana Karenjina (Anna Karenina, 1914), Rat i mir (Vojna i mir, 1915, suredatelj s Protazanovim) te Plemićko gnijezdo (Dvorjanskoe gnezdo, 1915); potonji pokazuje visoku razinu red. umijeća i povremenu sklonost avangardnim rješenjima. Nakon Oktobarske revolucije G. je jedan od pionira i organizatora, a potom (1919) i rukovodilac prve sovj. državne film. škole (koja poslije prerasta u → vgik). Zajedno sa svojim učenicima (među kojima su i V. I. Pudovkini E. Tissé) 1921. snima filmove Srp i čekić (Serp i molot) te Glad, glad, glad (Golod, golod, golod), prve proizvode sovj. državne kinematografije. Gardinovo stvaralaštvo 20-ih godina karakterizira usvajanje suvremenih umj. postupaka koje primjenjuje i na simboličke drame i na pov. i propagandne filmove. U razdoblju zv. filma nastupa uglavnom kao glumac, a najznačajnija su mu ostvarenja uloga radnika u Kontraplanu (F. M. Ermler i S. J. Jutkjevič, 1932) te naslovna uloga u Juduški Golovljevu (A. V. Ivanovski, 1934).

Ostali važniji filmovi — kao redatelj: Petrogradske jazbine (Petersburgskie truškobi, 1915, suredatelj sa J. A. Protazanovim); Križ i mauzer (Krest i mauzer, 1925); kao glumac: Seljaci (F. M. Ermler, 1935); Petar I (V. Petrov, 1939); Anton Ivanovič se ljuti (A. V. Ivanovski, 1941).