LZMK

Filmska enciklopedija

GAÁL, István Filmska traka traži dalje ...

GAÁL, István, madž. redatelj, scenarist, snimatelj i montažer (Salgótarján, 25. VIII 1933). Nakon što je izučio zanat elektrotehničara, od 1953. do 1957. studira režiju na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost u Budimpešti, a 1959—61. stipendist je u Centro Sperimentale u Rimu. Diplomskim dokum. filmom Pružni radnici (Pályamunkások, 1957) osvojio je Zlatnu medalju na Svjetskom festivalu mladeži u Beču 1959. i odonda mu je gotovo svaki film dobio neko međunar. priznanje. U prvo je vrijeme radio za film. novosti, a zatim kratkometr. i dokum. filmove. Na početku karijere tijesno je surađivao sa S. Sárom, koji je bio snimatelj njegovih prvih dokum. i prvoga igr. filma, a za uzvrat G. je bio snimatelj u nagrađenom dokum. filmu Cigani (Cigányok, 1962) koji je režirao Sára. Rad na dokum. filmu nije nikada napustio, pa bi između dvaju igr. filmova režirao zapažene dokumentarne, npr.: Kronika (Krónika, 1968), Desetgodišnja Kuba (Tíz éves Kuba, 1969) i Béla Bartók: Glazba noći (Bartók Béla: Az éjszaka zenéje, 1970). G. redovito sam piše scenarije za vlastite filmove i sam ih montira. — Gaálov prvi igr. film Vir (Sodrásban, 1963) dobio je prvu nagradu na festivalu u Karlovym Varyma i označio je početak prodora mladoga madž. filma u 60-im godinama; slučajna smrt jednoga mladića za vrijeme ljetovanja na obalama Tise poslužila je kao povod za prikaz i analizu naglog dozrijevanja mladih suočenih s činjenicom umiranja i pitanjem odgovornosti. U sljedećem filmu Zelene godine (Zöldár, 1965) tema je život mladih za vrijeme sumornog razdoblja staljinizma, a u filmu Krstitke (Keresztelő, 1967) sučeljava karijerista s čovjekom koji usprkos svim progonima ostaje vjeran nekadašnjim idealima. Istinitim prikazivanjem stvarnosti ovi su filmovi dali znatan doprinos orijentiranju madž. filma na suvremenu tematiku te pridonijeli obnovi njegova međunar. ugleda. Sokolovi (Magasiskola, 1970), jedno od vrhunskih djela novijeg madž. filma, slojevit je i vizualno atraktivan film u kojem prikaz jedne autoritarne ličnosti i ustrojstva farme sokolova izrasta do metafore o vlasti i slobodi (film je nagrađen na festivalu u Cannesu). Ovim filmom G. je stekao reputaciju jednog od vodećih autora madž. i svjetskog filma, što je potvrđeno i sljedećim djelima: Mrtvi krajolik (Holt vidék, 1971), u kojem se meditacija o položaju pojedinca u društvu isprepliće s liričnošću i fascinantnom ljepotom lik. komponente, i Legato (1978), gdje se opet bavi temom dozrijevanja mladih u teškim trenucima suočavanja sa životnom istinom. Temeljit u pristupu i nesklon brzom radu, G. je usredotočen kako na moralno-polit. problematiku, tako i na produbljivanje i slojevito obogaćivanje film. izražajnih sredstava. Dobitnik je madž. državne Nagrade Béla Balázs. Režira i na televiziji.

Ostali igr. filmovi: Crepovi (Cserepek, 1981); Dugi galop (Hosszú vágta, 1984).

LIT.: G. Szabó, Gaál István, Budapest 1978.

I. Šo.


Citiranje:
GAÁL, István. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 26.5.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1853>.

kratice i simboli