LZMK

Filmska enciklopedija

FUSCO, Giovanni Filmska traka traži dalje ...

FUSCO, Giovanni, tal. skladatelj (Sant'Agata dei Goti, 10. X 1906 — Rim, 31. V 1968). Studirao kompoziciju kod A. Caselle, a potom i dirigiranje na Akademiji Santa Cecilia u Rimu. Isprva nastupao kao dirigent. Skladao orkestralnu i komornu glazbu, operu i dr., no najviše se posvetio upravo film. glazbi. Prvu partituru piše 1936. za cjelovečernji dokum. film Put herojâ C. D'Errica. Prešavši ubrzo na igr. filmove, razvio je svoj posve individualni film. glazbeni izraz. Surađivao je s više vrhunskih tal. i franc. redatelja (M. Bolognini, braća P. i V. Taviani, A. Resnais i dr.), no najčešće i najuspješnije sa M. Antonionijem. Skladajući za sve njegove tal. filmove 50-ih i 60-ih godina (osim Noći, 1961, u kojoj gotovo uopće i nema glazb. pratnje), nastojao je glazbom duboko proniknuti u psihol. pozadinu likova i simboliku kadrova, pa je za svaki film pronalazio nova rješenja. U skladu s Antonionijevim stilom, pisao je glazbu pretežito komornog karaktera, svodeći čitavo glazb. tkivo na najhitnije elemente, a pojedine motive ili teme rado je povjeravao solo-instrumentima ili manjim sastavima; tako, u Kronici jedne ljubavi (1950) upotrebljava solistički klavir i saksofon; u Avanturi (1960) glazb. tkivo temelji na solističkom sastavu drvenih i limenih duhaćih instrumenata te njihovim kombinacijama postiže neobične i mjestimice tjeskobne zvukove; u Pomračenju (1962) glazbu zasniva na nizovima disonantnih tonova koji (kao i likovi u filmu) kruže ne uspijevajući se složiti u suvislu melodijsku liniju. Za svoju glazbu F. je dvaput nagrađen godišnjom nagradom tal. filmske kritike Nastri d'Argento: za Kroniku jedne ljubavi i za Avanturu. Sklada i za televiziju.

Ostali važniji filmovi: Luda od veselja (C. L. Bragaglia, 1940); Poraženi (M. Antonioni, 1952); Dama bez kamelija (M. Antonioni, 1953); Traviata 53 (V. Cottafavi, 1953); Prijateljice (M. Antonioni, 1955); Krik (M. Antonioni, 1957); Hirošima, ljubavi moja (A. Resnais, 1959, zajedno sa G. Delerueom); Crvenilo za usne (D. Damiani, 1960); Delfini (F. Maselli, 1960); Zlato Rima (C. Lizzani, 1961); More (G. Patroni Griffi, 1962); Opatica iz Monze (C. Gallone, 1963); Tajno nasilje (G. Moser, 1963); Korupcija (M. Bolognini, 1963); Crvena pustinja (M. Antonioni, 1964); Tri ljubavne noći (omnibus, epizoda R. Castellanija, 1964); Indiferentni (F. Maselli, 1964); Sandokan, tigar iz Mompracema (U. Lenzi, 1964); Rat je završen (A. Resnais, 1966); Sutra nas više neće biti (B. Rondi, 1967); Kao sova danju (D. Damiani, 1967); Evanđelje 70 (omnibus, epizoda P. P. Pasolinija, 1967); Prevratnici (P. i V. Taviani, 1967).

I. Ać.


Citiranje:
FUSCO, Giovanni. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 22.5.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1852>.

kratice i simboli