FURLAN, Mira

FURLAN, Mira, glumica (Zagreb, 7. IX 1955). Završila (1978) Akademiju za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Karijeru otpočinje na televiziji te u kazalištu, gdje se (na sceni HNK u Zagrebu) svrstava među vodeće glumice (npr. Dundo Maroje M. Držića /kao Petrunjela/ i Šteta što je kurva J. Forda); za svoj je kaz. rad višestruko nagrađivana. Na filmu debitira 1982. u Kiklopu A. Vrdoljaka, gdje za ulogu Enke dobiva Zlatnu arenu za epizodu na festivalu u Puli. Jedna od najzaposlenijih film. glumica druge polovice 80-ih godina, isprva ukalupljena u likove »proždiračica muškaraca« (Pismo-glava, 1983, B. Čengića; Otac na službenom putu, 1985, E. Kusturice; Horvatav izbor, 1985, E. Galića), poslije se dokazuje širokim rasponom raznovrsnih uloga: od siromašne radnice samozatajno zaljubljene u pogrešnog čovjeka u filmu Za sreću je potrebno troje (R. Grlić, 1986), po većini kritike dosad najboljoj, do filmova-kronika u kojima tumači žene izložene kušnjama unutar duljega vremenskog razdoblja (Ljubavi Blanke Kolak, 1987, B. Jurjaševića i Braća po materi, 1988, Z. Šotre). Zlatnu arenu za gl. ulogu osvaja likom tradicionalno odgojene crnog. gorštakinje koja se pri susretu sa stranim nudistima »seksualno osvješćuje« u Lepoti poroka (1986) Ž. Nikolića.

Ostale važnije uloge: U raljama života (R. Grlić, 1984); Ćao, inspektore (Z. Čalić, 1985); Od zlata jabuka (N. Stojanović, 1986); Osuđeni (Z. Tadić, 1987); Za sada bez dobrog naslova (S. Karanović, 1988); Špijun na štiklama (M. Jelić, 1988); Poltron (B. Prelić, 1989); Gluvi barut (B. Čengić, 1990).