LZMK

Filmska enciklopedija

ANTROPOLOGIJA I FILM Filmska traka traži dalje ...

ANTROPOLOGIJA I FILM. Tri ključna svojstva filma uvjetuju njegovu važnost za antropologiju.

Prvo, objektivno-registracijsko obilježje filma čini ga pouzdanim svjedočanstvom o onome što se snima, pa može služiti kao dokumentacijsko sredstvo pri empirijskim antropologijskim istraživanjima. Znanstvenici bilježe na film. vrpci antropologijski važne audiovizualne manifestacije, kako bi ih naknadno znanstveno obradili i tumačili ili predočili kao ilustraciju određenih stajališta. Premda je već prvi snim. pothvat R. J. Flahertyja (1913—14) bio organiziran s etnografijskim ciljem, film se kao znanstveno-dokumentacijsko sredstvo počeo češće upotrebljavati tek mnogo kasnije, u kasnim 50-im i 60-im godinama (npr. Mead, Bateson, Fejos i dr.), u sklopu proučavanja društv., osobnoga i fiziologijskog ponašanja, odn. u sklopu proučavanja kretanja, izraza lica i dr. vizualno-komunikacijskih oblika ponašanja (npr. Birdwhistell, Osgood, Harrison i dr.).

Drugo, film kao vrst audiovizualne komunikacije, odn. kao vrst izlaganja, može samostalno antropologijski izvještavati o antropologijskim činjenicama. Takvu službu preuzima posebno tzv. etnografski dokum. film koji na osobni umjetnički ili na objektivni znanstveni način govori o antropologijski važnim pojavama (kult. tvorevinama, nar. običajima i vjerovanjima i sl.). Već je rani nijemi dokum. film (tzv. topicals i putopisni film) prikazivao plemena i običaje egzotične za Evropu i Ameriku. R. J. Flaherty je svojim prvim dokum. filmom (Nanook sa Sjevera, 1922) ustoličio ne samo ambiciozno pripovjedački strukturiran dokum. film nego i etnografsko usmjerenje koje je potom snažno utjecalo na dokumentarističku praksu (npr. na F.W. Murnaua, W. Van Dykea, B. Wrighta, J. Roucha i dr.), tako da je etnografski film jedna od najstarijih i najpoznatijih vrsta dokum. filma.

Treće, film je kult. artefakt, ljudska tvorevina koja je dio i čimbenik određene kulture te po svom sadržaju, po načinu izradbe i po namjeni i službi u određenoj kulturi pomaže razumijevanju te kulture. Film je, dakle, uz ostale umj. i teh. tvorevine i sâm antropologijska činjenica te postaje predmetom antropologijskih izučavanja, kad se proučavaju suvremena društva u kojima se film javlja. To se može očitovati na više načina: kako registracijsko i izlagačko obilježje filma ostaje uglavnom očuvano i u neetnologijskim dokumentarnim i u igr. filmovima, sadržaji tih filmova mogu poslužiti kao bogato izvorište antropologijske i pov. građe (jer na filmu su snimljene i druge kult. tvorevine, a razabiru se i neki izvorni društv. običaj i vjerovanja). Kao izvorištem antropologijske građe filmom se za sada najviše koriste pov. znanosti. Zatim, način na koji je film izrađen, tj. estetski i opći ideol. razlozi radi kojih je snimljen na određen način i o određenim temama, a i načini na koje se film koristi, upućuju i na opće značajke određene kulture čiji je dio i film. S te strane filmu pristupa tipologija, odn. semiotika kulture, a i kulturologijski smjer povijesno-kritičkih i povijesno-filmologijskih istraživanja.

I napokon, budući da film nije samo pasivni očitovatelj kulture, već je i njezin djelatan činitelj, uvođenje filma u kulture u kojima je nepoznat može izazvati kult. promjene, pogodne za antropologijsko praćenje. Takva istraživanja rasvjetljuju kult. važnost filma, pokazuju koji su oblici filma kulturno ovisni (te se javljaju samo pod utjecajem posebne kult. okoline), a koji su kulturno neovisni (te se javljaju svugdje, bez obzira na razlike u kulturi). Film je pri takvoj upotrebi sredstvo za međukult. eksperimentalna istraživanja sa stajališta etnologije, psihologije i sociologije. Ta uporaba filma počinje se javljati vrlo kasno, potkraj 60-ih i poč. 70-ih godina, i još je uvijek u začetku. Razlog je tome uglavnom u činjenici da su se tradicionalna međukult. istraživanja oslanjala na jezik, a manje na slikovne tvorevine.

LIT.: J. Rouch, Cinéma d'exploration et ethnographie, Paris 1955; S. Worth/J. Adair, Through Navajo Eyes, London 1972; P. Smith (urednik), The Historian and Film, Cambridge 1976; J. Lotman, Semiotika filma, Beograd 1976.

H. Tć.


Citiranje:
ANTROPOLOGIJA I FILM. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 4.6.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=183>.

kratice i simboli