FREY, Sammy

FREY, Sammy (pr. ime Samuel Frey), franc. filmski i kazališni glumac (Pariz, 13. X 1933). Iz obitelji polj. Židova stradalih u Auschwitzu. Glum. karijeru otpočinje sa 20 godina u kazalištu, pohađajući usporedno glum. tečaj R. Simona. Na filmu se prvi put pojavljuje 1956 (Oprostite za uvrede R. Hosseina), a isključivo film. karijeru gradi od 1958 (Opasne igre P. Chénala). Otada ga angažiraju uglavnom redatelji franc. novog vala, no svoje najbolje uloge daje u djelima starijih majstora, tako u Istini (1960) H.-G. Clouzota, kao ljubavnik i žrtva protagonistkinje (B. Bardot, ljubavna »afera« s kojom iznimno doprinosi njegovoj popularnosti), i u Thérèse Desqueyroux (1962) G. Franjua, u kompleksnoj ulozi adolescenta; s uspjehom nastupa i u Italiji (npr. Postojanost razuma, 1965, P. Feste Campanilea i Nered, 1967, F. Brusatija) te u komerc. filmovima (npr. serija o Angéliqui B. Borderieja). Njegov izgled bljedunjava, slabunjava i pretjerano nervoznog čovjeka pogodovao je romant. ulogama u kostimiranim filmovima te ulogama neurotičnih i nezadovoljnih osoba iz suvremenog života (npr. César i Rosalie, 1972, C. Sauteta). Od sredine 70-ih godina nastupa najčešće u djelima mladih i avangardnijih redatelja.

Ostale važnije uloge: Noć progonjenih (R. Roland, 1959); Sedam smrtnih grijeha (omnibus, epizoda Oholost R. Vadima, 1961); Cléo od 5 do 7 (A. Vardä, 1962); Djevojački stan (M. Deville, 1963); Neobična banda (J.-L. Godard, 1964); Pjena danâ (Ch. Belmont, 1967); Manon '70 (J. Aurel, 1968); Kraljevski lov (F. Leterrier, 1969); Mladenci godine II (J.-P. Rappeneau, 1971); Žuto je sunce (M. Duras, 1971); Paulina 1880 (J.-L. Bertucelli, 1972); Sweet Movie (D. Makavejev, 1974); Ja, Pierre Rivière... (R. Allio, 1976); Néa (F. Kaplan, 1976); Zašto ne? (C. Serreau, 1977); Tjelohranitelj (F. Leterrier, 1984).