FREUND, Karl

FREUND, Karl, njemačko-am. snimatelj i redatelj (Königinhof, danas Dvůr Králové nad Labem, ČSSR, 16. I 1890 — Santa Monica, California, 3. V 1969). Sa 15 godina postaje kino-operater, sa 17 asistent snimatelja, a sa 18 i snimatelj film. novosti za kompaniju Pathé; snima u Berlinu, Beču i Beogradu. Kao nadaren inovator već 1912. eksperimentira (zajedno sa O. Messterom) sa zvukom, a konstruira i vlastitu kameru. Iste godine u Beogradu snima (za poduzeće Savić-film) reportažu o ubojstvu Aleksandra Obrenovića, na temelju čega dobiva angažman u Beču; od 1913. snima više filmova s najvećim zvijezdama tog vremena, A. Nielsen i H. Porten; slijedi suradnja i s velikim red. imenima epohe — R. Wieneom, E. Lubitschem, F. Langom, P. Wegenerom, P. Czinnerom, E. A. Dupontom, C. Th. Dreyerom i F. W. Murnauom. Međunar. reputaciju stječe u razdoblju nij. filma (ekspresionizma i Kammerspiela) kao majstor pokretâ kamere, neobičnih rakursa i svjetlosnih efekata, pa ga nazivaju »Giottom ekrana«; smatra se jednim od najvećih film. snimatelja svih vremena zahvaljujući u prvom redu ostvarenju u Posljednjem čovjeku (1924) F. W. Murnaua; film se odlikuje djelomično i impresionističkim osvjetljenjem i atmosferom, što je vrlo neobično za ekspresionistički zamišljeno djelo. U svom radu F. posebnu pažnju posvećuje proučavanju pokreta, nastojeći da se na licu ne pojavi ni jedna sjena, pa takvi kadrovi stvaraju doživljaj usporenja koje tako poprima dramaturško značenje. U Varijeteu (1925) E. A. Duponta (kamera snima cirkusku arenu iz perspektive akrobatâ), Tartüffu (1925) F. W. Murnaua i Metropolisu (1927) F. Langa postoje mnogobrojne scene u kojima snimatelj potpuno funkcionalno izvodi dotad neviđene pokrete kamere. God. 1926—29. F. je šef evr. produkcije am. kompanije Fox; bavi se istraživanjem problema boje i zvuka na filmu, te je vrlo značajan za sve kasnije izume s tog područja. Kao koproducent i koscenarist sudjeluje u radu na filmu Berlin — simfonija velegrada (1927) W. Ruttmanna. God. 1929. odlazi u SAD, gdje radi na nekoliko projekata kompanije Universal, npr. Dobru zemlju (1937) S. Franklina, za što je nagrađen Oscarom. Svoju vezanost za žanr filma strave dokazuje snimajući Drakulu (1931) T. Browninga i unoseći time tip osvjetljenja njem. ekspresionizma u am. film. U tom je žanru i većina od njegovih 8 red. projekata; najuspjeliji su Mumija (The Mummy, 1932) koju nije snimio, ali je u režijskom postupku jasno zamjetljiv rad vrsna snimatelja, te Luda ljubav (Mad Love, 1935), koju su vrlo efektno snimili G. Toland i Ch. Lyons. Snimanju se vraća 1936, a iz tog perioda valja posebno istaknuti fotografiju u Otoku Largo (1948) J. Hustona. Posljednji film. njegova snim. opusa jest Zlatni list (1950) M. Curtiza. Sam ili kao susnimatelj snimio je više od 100 igr. filmova. Nakon toga uključuje se u rad Photo Research Corporation, čiji je predsjednik sve do pred smrt i za koju uspijeva osigurati pravo patenta za svjetlomjer D. Norwooda. God. 1951—59. radi i na televiziji, a na različitim područjima vezanim za film aktivan je do smrti.

Ostali važniji filmovi (kao snimatelj): Opojnost (E. Lubitsch, 1919); Sotona (F. W. Murnau, 1919); Pauci (F. Lang, 1919); Janusova glava (F. W. Murnau, 1920, susnimatelj); Grbavac i plesačica (F. W. Murnau, 1920); Štakori (H. Kobe, 1921); Izgubljena sjena (P. Wegener, 1921); Goruća zemlja (F. W. Murnau, 1922); Istjerivanje (F. W. Murnau, 1923); Financije velikog vojvode (F. W. Murnau, 1924); Mikaël (C. Th. Dreyer, 1924); Dona Juana (P. Czinner, 1927); Gospođica Elza (P. Czinner, 1929); Ubojstva u ulici Morgue (R. Florey, 1932); Zračna pošta (J. Ford, 1932); Dama s kamelijama (G. Cukor, 1937, susnimatelj sa W. H. Danielsom); Marija Walewska (C. Brown, 1937); Ponos i predrasuda (R. Z. Leonard, 1940); Cvijeće u prašini (M. LeRoy, 1941); Čokoladni vojnik (R. Del Ruth, 1941); Tortilla Flat (V. Fleming, 1942); Da Barry je bila dama (R. Del Ruth, 1943); Momak zvan Joe (V. Fleming, 1944, susnimatelj sa G. Folseyjem, 1944); Sedmi križ (F. Zinnemann, 1944); Evieno pismo (J. Dassin, 1945); Podzemna struja (V. Minnelli, 1946); Južno od St. Louisa (R. Enright, 1949).