FRESSON, Bernard

FRESSON, Bernard, franc. filmski, kazališni i tv-glumac (Reims, 27. V 1933). Studirao pravo i učio glumu. Glum. karijeru započinje u kazalištu sredinom 50-ih godina, a na filmu debitira ulogom njem. vojnika — ljubavnika protagonistkinje u filmu Hirošima, ljubavi moja (A. Resnais, 1959). Potom igra uglavnom na radiju i televiziji, da bi sredinom 60-ih godina započeo kontinuiranu film. karijeru, tumačeći uglavnom druge gl. uloge; tada se osobito ističe ulogama seljaka u Teti Ziti (R. Enrico, 1968), policajca u filmu Zbogom, prijatelju (J. Herman, 1968) i nesretnog supruga u Zatvorenici (H.-G. Clouzot, 1969). Njegovo široko lice grubih crta ali blagog izraza pogodovalo je ulogama likova koji odbacuju kompromise, žrtvuju se i nerijetko stradavaju, pa je blizak glum. tipu → momka iz susjedstva. Često se pojavljuje u polit. djelima franc. ljevice, tako u filmovima Daleko od Vijetnama (J.-L. Godard, A. Resnais, C. Lelouch, A. Varda, J. Ivens, M. Loridan i W. Klein, 1967) i Z (Costa-Gavras, 1968). Od druge polovice 70-ih godina film. karijera mu stagnira. Usporedno je ostvario i uspješnu kaz. karijeru igrajući — među ostalim — i u Comédie-Française.

Ostale važnije uloge: Testament doktora Cordeliera (J. Renoir, 1959); Djevojka u izlogu (L. Emmer, 1960); Uzda na vratu (R. Vadim i J. Aurel, 1961); Nebo na glavu (Y. Ciampi, 1964); Rat je završen (A. Resnais, 1966); Gori li Pariz? (R. Clément, 1966); Priča o Eddieju Chapmanu (T. Young, 1966); Ljepotica dana (L. Buñuel, 1967); Volim te, volim te (A. Resnais, 1968); Amerikanac (M. Bozzuffi, 1969); Dama u automobilu s naočarima i puškom (A. Litvak, 1969); Dozvola za ubijanje (Y. Boisset, 1970); Max i lopovi (C. Sautet, 1970); Nema dima bez vatre (Y. Boisset, 1973); Francuska veza broj 2 (J. Frankenheimer, 1975); Kiša nad Santiagom (H. Soto, 1975); Stanar (R. Polanski, 1976); Računar za sprovode (G. Pirès, 1976); Svakom njegov pakao (A. Cayatte, 1976); Neznanac koji nas prati (S. Leroy, 1977); Špijunu, na noge! (Y. Boisset, 1981); Konobar! (C. Sautet, 1983).