FRESNAY, Pierre

FRESNAY, Pierre (pr. ime Pierre-Jules-Louis Laudenbach), franc. filmski i kazališni glumac (Pariz, 4. IV 1897 — Pariz, 9. I 1975). Iz alzaške obitelji. Kaz. glumac već od 15. godine, na filmu se prvi put pojavljuje 1915. U početku prvenstveno kaz. glumac, 20-ih godina često je zapaženo nastupao u Comédie-Française. Kao film. glumac popularnost stječe tek poč. 30-ih godina tumačeći gl. uloge u ekranizacijama poznate trilogije M. Pagnola: Marius (A. Korda, 1931), Fanny (M. Allégret, 1932) i César (M. Pagnol, 1936). Već poznat, 1934. dobiva jednu od većih uloga u Čovjeku koji je suviše znao (A. Hitchcock, 1934). Posebnu naklonost franc. intelektualne publike stekao je ulogama u Velikoj iluziji (J. Renoir, 1937), kao aristokratski oficir za I svj. rata, i Gavranu (H.-G. Clouzot, 1943), kao provincijski liječnik koji traga za opakim piscem anonimnih pisama; gotovo specijaliziravši se za krim. žanr, već i prije Gavrana odigrao je više takvih uspjelih uloga: Puritanac (J. Musso, 1937), Chéri-Bibi (L. Mathot, 1938), Posljednji od šestorice (G. Lacombe, 1941) i Ubojica stanuje na br. 21 (H.-G. Clouzot, 1942). Glumeći profinjene likove, pune duševnog nemira, oličavajući »duhovnu aristokraciju«, 30-ih godina bio je neka vrst protuteže »sirovim« likovima kakve je tumačila druga velika zvijezda tog doba J. Gabin. Nakon II svj. rata njegova se karijera razvijala u 2 pravca: na jednoj su strani tzv. bulevarski filmovi, dok na drugoj i dalje razvija likove kakvima je stekao popularnost; karakterističan je film Gospodin Vincent (M. Cloche, 1947), u kojem glumi svećenika-filantropa. Do povlačenja 1960. odigrao je oko 60 film. uloga. Režirao je film Dvoboj (Le duel, 1939).

Tijekom filmske nikad nije napuštao kaz. karijeru, postavši s vremenom jednim od najboljih franc. kazališnih glumaca; i na sceni i na filmu često je nastupao uz svoju treću suprugu Y. Printemps. Objavio je autobiografsko-memoarsku prozu Ja sam glumac (Je suis comédien, Pariz 1954).

Ostale važnije uloge: Koenigsmark (M. Tourneur, 1935); Gospođica doktor (G. W. Pabst, 1937); Adrienne Lecouvreur (M. L'Herbier, 1938); Fantastična kočija (J. Duvivier, 1939); Ruka đavola (M. Tourneur, 1942); Putnik bez prtljage (J. Anouilh, 1943); Stubište bez kraja (G. Lacombe, 1943); Đavolova kći (H. Decoin, 1945); Osuđeni (G. Lacombe, 1947); Pariški valcer (M. Achard, 1949); Bogu su potrebni ljudi (J. Delannoy, 1950); Gospodin Fabre (H. Diamant-Berger, 1951); Veliki šef (Y. Ciampi, 1951); Napoleonov put (J. Delannoy, 1953); Raspop (L. Joannon, 1953); Pobjegli (J.-P. Le Chanois, 1954); Aristokrati (D. de La Patellière, 1955); Čovjek sa zlatnim ključevima (L. Joannon, 1956); Stari stare (G. Grangier, 1960).

LIT.: Ch. Ford, Pierre Fresnay, gentilhomme de l'écran, Paris 1982.