FRANJU, Georges

traži dalje ...

FRANJU, Georges, franc. redatelj (Fougères, 12. IV 1912 — Fréjus, 5. XI 1987). Isprva kaz. scenograf i novinar, potom, zajedno sa H. Langloisom, osnivač Francuske kinoteke (1936). U razdoblju od 1938. do 1945. izvršni sekretar Međunarodne federacije filmskih arhiva (akr. FIAF). Nakon II svj. rata, zajedno sa J. Painlevéom, radi u institutu za znanstveni film. Kao redatelj, dugi niz godina bavio se dokum. filmom (prvi, amaterski, film Metro /Le métro/ režirao je zajedno s Langloisom 1934). Poslije rata stječe ugled jednog od najistaknutijih evr. dokumentarista djelima kao Životinjska krv (Le sang des bêtes, 1949), o poznatoj pariškoj klaonici, izraz ogorčenja nasiljem, te Hôtel des Invalides (1951), potresan antiratni film (premda naručen od vojske); slijede Veliki Méliès (Le grand Méliès, 1952), Gospodin i gospođa Curie (Monsieur et madame Curie, 1954), Notre-Dame, pariška katedrala (Notre-Dame, cathedrale de Paris, 1957) i dr. Njegov prvi cjelovečernji igr. film Glavom kroz zid (La tête contre les murs, 1958) razotkriva represivno ustrojstvo zdravstvenih ustanova i pogubnu autoritarnost sebičnih pojedinaca (J.-L. Godard je o njemu izjavio: »Film luđaka o luđacima, dakle film luđačke ljepote«). Već u idućem filmu Oči bez lica (Les yeux sans visage, 1959), o liječniku koji unakazuje pacijente da bi produžio život svojoj kćeri, uočljiva je autorova sklonost prema fantastici i bizarnosti, koja će se osobito uspješno prepoznati i u duhovitom Judexu (1963); taj film posljedica je autorova neskrivenog divljenja prema djelu L. Feuilladea (→ judex). Kod Franjua uočljiva je i sklonost prema adaptacijama poznatih knjiž. djela; nakon prvog filma (po H. Bazinu) režira Thérèse Desqueyroux (1962) po romanu F. Mauriaca, psihol. obiteljsku dramu s junakinjom (E. Riva) koja se pokušava pobuniti protiv neljudskih aspekata svakidašnjice. Po djelu J. Cocteaua nastaje šarmantno djelo Varalica Thomas (Thomas Pimposteur, 1965), s radnjom za trajanja I svj. rata, koje prati sudbinu vojnika koji se izdaje za nećaka uvaženog generala. Napokon, tu je i adaptacija Zolina romana Grijeh abbéa Moureta (La faute de l'abbé Mouret, 1970).

F. je stvorio raznovrstan opus u kojem se stilski jedinstveno prožimlju dokumentarističnost i stilizacija, realizam i fantastika, koji prvenstveno svjedoči o autoru bogate kulture.

Ostali igr. filmovi: Svjetlo usmjereno na ubojicu (Pleins feux sur l'assassin, 1960); Pojas sjene (La ligne d'ombre, 1971, tv-film); Crvene noći (Nuits rouges, 1974).

LIT.: F. Buache, Georges Franju, Lyon 1959; R. Durgnat, Franju, Berkeley 1968; G. Vialle, Georges Franju, Paris 1968.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

FRANJU, Georges. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/1808>.