ADAMIČ, Bojan

ADAMIČ, Bojan, skladatelj i dirigent (Ribnica, 9. VIII 1912). Učio najprije orgulje i trubu na Srednjoj glazbenoj školi, a diplomirao klavir na Akademiji za glazbo u Ljubljani. Sudionik NOB. Nakon rata dirigent Plesnoga orkestra Radio-televizije Ljubljana, a od 1982. slobodni umjetnik. U središtu je Adamičeva stvaralaštva scenska i film. glazba, a skladao je također koncertnu i zab. glazbu. Filmskom se bavi od 1946, pa je od tada skladao glazbu za više od 200 jugosl. i stranih filmova, stječući popularnost širom zemlje. Glavna su obilježja njegove glazbe izvornost tematike i njezine obradbe, osobito s pomoću efektne instrumentacije. Mjestimice gradi na elementima jazza, no više ga privlači folklor, osobito ritmičke raznolikosti plesova jugosl. narodâ. Folklorne motive prilagođuje vlastitom, u osnovi lirskom izrazu (Pješčani zamak, 1963, B. Hladnika), no ponekad postiže borbenu dramatičnost (Partizanska eskadrila, 1979, H. Krvavca). Za film. glazbu dobio je dvije savezne i tri prve nagrade (zlatne medalje) na festivalima jugosl. filma u Puli: Njih dvojica (Ž. Skrigin, 1955), Tuđa zemlja (J. Gale, 1957) i Kroz granje nebo (S. Janković, 1958).

Ostali važniji filmovi — kratkometražni: Omladina gradi (F. Štiglic, 1946); Naši lipicanci (Mi. i Me. Badjura, 1951); Fantastična balada (B. Hladnik, 1957); igrani: Jara gospoda (B. Stupica, 1953); Vesna (F. Čáp, 1953); Ne okreći se, sine (B. Bauer, 1956); Subotom uveče (V. Pogačić, 1957); Veselica (J. Babič, 1960); Ples na kiši (B. Hladnik, 1961); Pesma (R. Novaković, 1961); Samonikli (I. Pretnar, 1963); Radopolje (S. Janković, 1963); Štićenik (V. Slijepčević, 1966); Kako umreti (M. Stamenković, 1972); Slike iz života udarnika (B. Čengić, 1972); Valter brani Sarajevo (H. Krvavac, 1972); Idealist (I. Pretnar, 1976); Doviđenja u sljedećem ratu (Ž. Pavlović, 1980).