LZMK

Filmska enciklopedija

FORD, Aleksander Filmska traka traži dalje ...

FORD, Aleksander, polj. redatelj (Lódź, 24. XI 1908). Filmom se počinje baviti krajem 20-ih godina, snimajući dokum. filmove; ubrzo postaje članom grupe Start koja okuplja mlade stvaraoce avangardnih i socijalnokritičkih filmova. Prvi uspjeh postiže svojim drugim igr. filmom Ulična legija (Legion ulicy, 1932), pričom o uličnim prodavačima novina; djelo objedinjuje elemente igr. i dokum. filma. Kako u međuratnoj Poljskoj postoji znatna film. proizvodnja na jidišu, F. — i sam žid. podrijetla — na terenima u Palestini snima film Sabra (1934). O žid. siročadi, kao i o solidarnosti polj. djece sa židovskom govori njegov Put mladih (Droga młodych, 1936), zabranjen u Poljskoj zbog navodne komun. propagande i prikazan jedino u Francuskoj. Iduće godine, zajedno sa J. Zarżyckim, F. režira Ljude s Visle (Ludzie Wisły), djelo u kojem je dojmljivo prikazan život ljudi koji egzistenciju osiguravaju teškim radom na rijeci. Ratne godine F. provodi u SSSR-u, gdje najprije snima filmove za potrebe sovj. vojske, a zatim za film. produkciju (kojom, zajedno sa J. Bossakom, i rukovodi) polj. armije. Nakon oslobođenja ta produkcija prerasta u poduzeće Film Polski koje obuhvaća produkciju, distribuciju, izvoz i uvoz filmova te film. škole. Kao direktor te institucije F. mnogo radi na reorganizaciji nacionalizirane polj. kinematografije, pa se tek 1949. javlja novim djelom — Graničnom ulicom (Ulica graniczna), o suradnji Poljakâ i Židovâ u borbi protiv njem. okupatora, koja kulminira ustankom u varšavskom getu; jedan je od prvih filmova nove polj. kinematografije prikazivanih u inozemstvu. Slijedi uspjeli biografski film Chopinova mladost (Młodość Chopina, 1952), da bi 1954. dosegnuo svoj vjerojatno najviši domet filmom Petorica iz ulice Barske (Piątka z ulicy Barskiej), u kojem se gl. junaci — delinkventi odrasli u ratnim uvjetima — mijenjaju usporedno s promjenama koje donosi izgradnja socijal. Poljske. To djelo navješćuje skori uspon polj. kinematografije (sukladno s destaljinizacijom društva), a F. će i sâm pokušati, premda ne dokraja uspješno, pratiti te nove tendencije u Osmom danu tjedna (Osmy dzień tygodnia, 1958), ekranizaciji popularne novele M. Hlaska, snimljenoj u koprodukciji sa SR Njemačkom i neprikazanoj u Poljskoj. Nakon vrlo spektakularnih Križara (Krzyźacy, 1960), o pobjedi litavsko-polj. vojske nad teutonskim vitezovima u bici kod Grunwalda 1410 (prema romanu H. Sienkiewicza), F. u svome posljednjem polj. filmu Prvi dan slobode (Pierwszy dzień wolnośći, 1964) govori o etičkim dilemama odnosa pobjednikâ i pobijeđenih. Narednih nekoliko godina F. ima teškoća s domaćom cenzurom, pa u Švicarskoj režira dokum. film Ženske brige (Frauennot, 1966). Kako krajem 60-ih godina u Poljskoj jača antisemitsko raspoloženje, F. odlazi u SAD, gdje režira film Prvi krug (The First Circle, 1972), prema djelu A. Solženjicina, zatim se nastanjuje u Izraelu, pa u Danskoj.

Tijekom gotovo pola stoljeća kontinuiranog djelovanja u okviru polj. kinematografije, F. je postao jednim od njenih najznačajnijih stvaralaca, zapažen osobito po vještini vođenja priče i oblikovanja likova, te po izvanredno dojmljivom slikanju ambijenta — najčešće sredinâ u kojima žive potlačeni.

Ostali igr. filmovi: Maskota (Mascotte, 1930); Buđenje (Przebudzenie, 1934); Mučenik (The Martyr, 1975, u Izraelu).

LIT.: S. Janicki, Aleksander Ford, Warszawa 1967.

To. K.


Citiranje:
FORD, Aleksander. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 5.10.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1762>.

kratice i simboli